Nakon svog prvog solo albuma iz 95. ''Music Of Hair'' i tri albuma sa svojim Bowl Of Fire bandom za cijenjeni Rykodisc, Andrew Bird je snimio ovo maleno djelce za etiketu Anni Di Franco. Školovani violinist, glazbenik koji je svirao i snimao s Squirrel Nut Zippers, Devil In A Woodpile i Handsome Family, čovjek koji uživa veliko poštovanje istih, te krugova i slušalaca koji se hrane revitaliziranim zvukom, hajde recimo, swinga i jazza prije 2.svjetskog rata. Kako sam i sam veliki ljubitelj njegovih albuma moram reći da je po mojem skromnom mišljenju Bird jedan od glazbenika koji uvode novine , stvaraju zanimljive kombinacije zvukovlja i izbacuje na tržište redom izvrsne albume. Čuvši njegove prve albume odmah me je osvojio njegov specifični ''gypsy-jazz-swing'', slatki falsetto glas i tekstovi puni neuobičajenog izričaja (u početku je njegovog pisanog stvaralaštva jako su ga nadahnjivali njemački pjesnici devetnaestog stoljeća!). Njegovi prvi albumi pršte specifičnom energijom i u principu veselom i razigranom njegovom violinom (utjecaji europskog folklora, posebno mađarskog, su više nego očiti) te iznijansiranom instrumentalnom pratnjom njegovih fantastičnih Bowl Of Fire. Dakle, njegov početni dio karijere već sad možemo svrstati u rijetko kvalitetne pojave.
Čuvši prvi put na internetu Weather Systems(onako po tridesetak sekundi svaku pjesmu) nekako sam na prvi udar ostao pomalo razočaran, ali imao sam neki čudan osjećaj i ti mi dijelovi pjesama što sam čuo nikako nisu dali mira. Ipak sam odlučio kupiti album i nisam se prevario. Dapače, ovo jest malkice drugačije, ali Andrew Bird je i dalje pravi. Najveća promjena koja se desila je bitno utišavanje cjelokupnog zvuka i više pizzicato sviranja violine nego prije (mada je on poznat i po specifičnom gitarističkom sviranju violine). Stvarno me najviše vesele albumi koji se kao pipci hobotnice (ili bolje rečeno Aliena) danima i mjesecima svijaju oko mene/u meni i isprepliću moje najljepše osjete. Album ima devet pjesama (sedam Birdovih, obrada Handsome Family Don't Be Scared i uglazbljenje poeme Galwaya Kinnella First Song koja je ujedno i otvarajuća pjesma albuma) i trajanje mu je 34 minute ( za raliku od njegovih prijašnjih pedeset i šezdesetminutnih albuma. Navodno da Bird trenutno u blizini Chicaga snima svoj pravi dugosvirajući album). Njegove Bowl Of Fire i dalje sačinjavaju Nora O'Connor (ex-Blacks, gitara i ponekad vokal), Kevin O'Donnell (bubnjevi, udaraljke) te kao producent i malo glazbenik Mark Nevers (Will Oldham, Lambchop). Napuštanje Rykodisca je vjerojatno ponukalo na smirenje i malenu promjenu zvuka i stila. To se već vidi u First Song koja započinje zviždanjem (ima čak pomalo Calexico prizvuk) i tihim zvukom violine i nastavlja se u prekrasnu Andrew Birdovsku baladu. U drugoj stvari ''I'' malo se dižu i isprepliću zvukovi, ali u biti je sve to smireno, tiho i lijepo. U Lull pjeva ''Being alone can be quite romantic'' i time kao da poručuje da je ovaj album najljepši u samoći uz čašu dobrog crnog vina. Action/Adventure podsjeća na njegovo ranije koketiranje sa japanskom narodnom pjesmom. Još jedna ludo dobra stvar! Na albumu su i dvije bezimene stvari (peta i zadnja deveta) koje još više dokazuju stremljenje prema ambijentalnom zvuku. Zviždanje je opet prisutno u Skin, instrumentalnoj groovy stvarčici. Naslovnu Weather Systems nosi tužna violina koja doziva tužnu ljetnu kišu (gitara Nore O'Connor decentna i hipnotizirajuća). Ako vas zanima kako zvuče Handsome Family na način Andrewa Birda trebate poslušati Don't Be Scared i uživati. Da ne zaboravim, disc sadržava i osmominutni film o radu na albumu.
Hvala ti Andrew Bird što svoje vrhunski znanje sviranja violine nisi pretočio u puku virtuoznost (zbog čega mu neki kritičari, znajući o kakvom je glazbeniku riječ, i spočitavaju) već nas obasiplješ prekrasnim pjesmama koje naše dušne akumulatore konstantno pune ugodom. U nestrpljivom očekivanju najavljenog albuma (navodno) za jesen!