Bolji poznavatelji glazbene scene sjetit će se Janet Bean kao bubnjarice Eleventh Dream Day i jedne polovice Freakwater. Eleventh Dream Day su možda malo poznatiji (u medijima zastupljeniji) band, prepoznatljiv po svojem zanimljivom indie-rock'n rollu i vokalnom duetu Janet Bean i gitarista Ricka Rizzoa. Freakwater je jedan od bandova koje možemo nazvati inicijalnom česticom ekspanzije alternative-country glazbe i bandova današnjih dana. Sa svojih šest albuma uživaju poseban tretman u srcima mnogih zaljubljenika ''americane''. Janetina partnerica iz Freakwater Catherine Irwin je par mjeseci ranije izbacila svoj solo uradak Cut Yourself A Switch (Dragging Wonder Lake je izašao početkom travnja) koji je u principu nastavak glazbene tematike Freakwater. Znajući tu činjenicu nekako su svi očekivali da će i album Janet Bean ići nekako u smjeru countryjem prebogatog djela. Ali...
Janet Bean nas je sve pomalo iznenadila svojim albumom koji je pokazuje u pomalo drugačijem svijetlu. Nešto što je mješavina soula, jazza, popa, folka, countryja (u najvećoj mjeri je to reminiscencija country-rocka sedamdesetih i to kao nenametljiva pronicljiva naznaka koja se decentno provlači kroz sve pjesme albuma) i još koječega kvalitetnog pomalo. Ekipa glazbenika i njihova interpretacija je izvrsna. Fred Lonberg-Holm (čelo, kornet. Surađivao i sa Wilco), Jim Baker (klavir ili bolje rečeno sjajni klavir. Vrlo poznat i cijenjen čikaški avangardni glazbenik), Jon Spiegel ( steel gitara, pedal-steel, gitara. Freakwater glazbenik), Douglas McCombs (električna gitara. Eleventh Dream Day član), John Abbey (bas gitara), Dan Leali (bubnjevi) i u nekoliko pjesama kao prateći vokal poznata Kelly Hogan. Glazba i tekstovi odišu melankoličnom atmosferom. Janet svojim toplim glasom besprijekorno vozi u svih pedesetak minuta i trinaest pjesama i podsjeća neodoljivo na neke istaknute veličine kao što su u najvećoj mjeri Emmylou Harris i Dusty Springfield. Već na samom početku poslije kratko uvodne Suddenly počinje sjajna All Fools Day (koja kao da je skinuta s remek-djela Marie McKee You Got A sin To Get Saved) puna pratećih vokala s kojom me je Janet Bean definitivno dobila unutra. Uletio sam u same dubine albuma i već dosta vremena ja ne izlazim iz njega i on iz mene. Tako zrelo, vješto, kvalitetno odsvirano i otpjevano rijetko se (nažalost) čuje u zadnje vrijeme na glazbenoj sceni. One Shot i Cutters, Dealers, Cheaters su me rasturile. Prva svojim mračnijim ritmom i vokalom, a druga svojim decentnim country koračanjem. Obrada Randy Newmanove The God Song (That's Why I Love Mankind) me već polako dovodi do ludila, jer lupa tamo dolje negdje u predjelu trbuha. Prvo počinje kao grčenje, a zatim prelazi u ushit. Druga obrada na albumu je Neil Youngova Soldier koja počinje prekrasnim jazzy klavirskim uvodom i do kraja me klavir (čiji je zvuk na cijelom albumu apsolutno sjajan ) drži u stanju transa. Šest i pol minutna Glass Of Stranger je već krajnji stadij ove ''beanovske'' pošasti koja je (sva sreća) poharala moje kućne prostorije. S naslovnom pjesmom se već osjećam pomalo fluidno, letargično. Zadnja My Little Brigadoon koja je najžešća pjesma albuma ima za zadatak da vas jednostavno povuče natrag iz divnog svijeta pokraj jezera. Na čudesno putovanje možete otići jednostavnim pritiskom na dugme repeat i tako unedogled.
Moj trenutno vodeći ovogodišnji album! Masterpiece!!