Stara varoš sa svojom Kulom i georgijanskim kućama / Podigla je svoju svakodnevicu na takvim neobičnim trenucima; Zavjeti, suze, dirljive oproštajne geste / Ovdje su uobičajene, neupadljive radnje / Poput oranja ili pripite pjesme. ...

Domaći vlak više ne prometuje, / krivovjerne ruže izgubile su svoj miris, / i tvoj Most Susreta sada prepun je / drskih hulja koje Očev šešir više // ne može odagnati ni raspršiti odavde, / i hiroviti nas slijed tako vodi sve / nazad u labirint gdje ili će nas naći / ili ćemo zauvijek biti izgubljeni. ...

Jer i neplodan mora žudjeti da rodi mada / i pod kaznom Proljeća: nastrani koji strepi / od toga da bude prav, ni on ne može drugo / do zazvati iz tame kakva surova glavara. ...