Zapravo se radi o dvama potezima zemlje, širokim manje od jednog i dugačkim oko tri metra, odvojenim i uokvirenim betonskim pločama, prvoborcima. Zemlja nije »deformirana vremenom«, ali do gȕše je u šȕti, i zato, doduše ne samo zato, poput zaboravljene misli, hoće biti jalova. Izbjegavaju govoriti ružno o bilo komu, jer izbjegavaju govoriti, ta dva poteza – što je uopće za zemlju ružno?, nagledala se...; i kako je, ne hulji, tek huljici, većoj i od najmanje Devlićeve, moguće znati o izbjegavanju ili nastojanju? No izrastao svojedobno osmoredac, sorta kukuruza tada teško dostupna na pijaci, bome i na tržnici, ni deset klipova, i ubilo ga se i pojelo, kao da je to lako, ubiti i pojesti. Nešto je ovdje izvan zgloba, odvija se neko izrugivanje, te betonske ploče, prvoborci, trebao bi se poigrati Stvoritelja, podjednako neodređen netko.