***

Velike su oči u sitneži

dok zemlja perpetuira mrak

Zasađene duboko

da iz njih klija i grana se

korijenjem još dublje

plodovima još rjeđe

i prirodu sebe

i sva druga živa bića

mora

i djecu svoju

od sebe

i sebe samoga

spasiti

kad ne bi morao

spavao bi

glave naslonjene

na bijelog zeca.

***

Bježat nam je

U okrilju bilo kojeg dana

U meni se zbrajaju korijeni

Iz dva

Isto je to, svuda

Samo drugdje se manje spotiče

Mora biti manje

Jer mi ne treba više

Kad krenemo

Držat ćemo se za ruke

Kao sad

Kao uvijek, uostalom

Naše biće nije drvo

Ruke su svjedoci

Malo vode bez zemlje

Bit će nam dovoljno.

Bježat nam je

Od zemlje

Sahranit će nas

Ako ostanemo.

***

Što da ti kažem drhtavim rukama?

Čime da ti prinesem, gladnome

proždljivome, a da se ne rasipa?

Lopatom?

Svašta se može s lopatom

I krv pustiti

I zemlja nabaciti

Ljubavi moja.

***

Ruke sam položila u krilo

Kao mrtve jarebice na šuškavo tle

Pogledom uperenim u pore

Mapirala sam dodire.

Tvoje oči zarobile su mir

obesmišljen dvjema točkama

Iza kojih se nazire ništa.

Prizivam u njima ambis mogućnosti.

Ždral od papira

Na stolu

Patetični podsjetnik

Na tisućiti dio

Neostvarene želje

Koju si mi umotao

U baby plavo.

Zašto ga nisi spalio

Jutros

Dok si palio cigaretu

Znao si

Da nećeš ostati.

A smješkala sam ti se

Bar sedam minuta

Dok ga nisi složio,

Jebo te ždral.