висеть, а не стрелять

Izvlače mrtve ideologije

bez poznavanja postupka

reanimacije misli

Pretili crvi

zadojeni njihovim mesom

podriguju citate

u usta njihove djece

Djeca ko djeca

vole jesti nezdravo

i hodati svijetom

musavih obraza

Naslijeđena ordenja

romantično prizivaju

strijeljanja

Ne

Vješanja! Vješanja!

U hipsterskom zanosu

perpetuiranja

povijesnih trendova

izglobljenost iz konteksta

interpolira barikade

od lego kocaka

u dvorišta

državnih sinekura.

Tako djeca uče

da ne grizu ruku

koja hrani

dok s kućice na stablu

pucaju u 'Švabe'.

***

Očešala sam se o čovjeka.

Nije mu bila namjera, ali

Pogodio me lopatom

vlažne, glinaste zemlje.

U žučovodima

ugošćeni metilji

Hodam dalje

Nitko neće znati.

***

Neki par ruku sačinio bi

Tabletić od naših kretanja

I okrunio gondolom tu dražest.

Iz daljeg se ne vide otisci zuba

na nitima što nas vežu,

a sjekli su, oštro i jarosno.

Jednom ćemo, kraj rijeke

namotati ih oko tvojih ruku

i plesti džemper.

Bit ce ofucan, topao i naš.

***

Uzmem šestar da opišem kružnicu

Zabodem jedan krak u pupak

Drugim opišem sav svoj svijet

Sretna sam kad ne sanjam tijela

Koja se kašasto izlijevaju u tlo

I s bljeskom iluzije da je moguće

Dosegnuti vrtnju brzine svjetlosti

Iznova dočekujem nova jutra.

***

Koracima od tri milje

Prerasla sam mahovinu

S tvoga potiljka.

Sjevernjača osvjetljava

Mjesto na koje mogu

Kad god poželim

Smjestiti ti metak.

Hladnu cijev

Godi prislanjati

I na toplo

podliveno

meso.