Nedavno sam s uživanjem iznova čitao Prattov strip album "U znaku jarca". U jednom od uobičajenih trenutaka nadahnuća Corto lamentira (kvragu, nisam mogao odoljeti): "Svijet u kojemu živimo na sreću je ograničen. Malo nam koraka treba da izađemo iz svoje sobe, malo godina da izađemo iz života; ali pretpostavimo da smo se u tom malenom prostoru odjednom izgubili u tami, slijepi...tada će nam se sve činiti nevjerojatno golemim...". Takvu makroskopijsku viziju jednog malog, skučenog svijeta nudi nam John Darnielle u dvanaestoj diskografskoj avanturi svojih The Mountain Goatsa u ciglih osam godina djelovanja! O tome kakav je John Darnielle osobenjak ponajbolje govori činjenica da je on autor bilješke na ovitku albuma "Never Say Goodbye" Rokyja Ericksona, nesumnjivog uzora. Osim toga on je svjetski prvak malokanalne "uradi sam "produkcije , radišni fanzinac i žestoki protivnik svake korporacijske logike. Poput Ericksona, i on svoje uvrnute cerebralne projekcije (uvjetno, "stihove") pjeva zavodljivim "nazalom", ovaj put praćen s nešto više svirača nego što smo to inače od njega navikli. Bilo kako bilo, "Linda Blair Was Born Innocent", "Your Belgian Things" ili "All Up Seething Coast", premda im je punky akustično ruho takvo, naslovi su koji se sigurno se neće pjevati na đačkim ekskurzijama. Što znači da je Darnielle s uspjehom obavio još jednu svoju autorsku misiju. Samo za odabrane. Ostali - stoj (ili: prolaz na vlastitu odgovornost)!