Blonde Redhead nekoć su bili miljenicima Sonic Youthova bubnjara Stevea Shelleya, ali i prava "sonična mladež" kakve je bilo u izobilju na etiketi Touch And Go, za koju su objelodanili pregršt ploča. Priznat ću, uglavnom sam ignorirao njihove ploče. Zašto? Pa, nije mi se sviđao način na koji su iz stvaralaštva Sonic Youtha apostrofirali one "arty" dijelove i njima krpali svoju "bijelu buku". Na stranu sve to. Pred nama su novi, teško prepoznatljivi Blonde Redhead s prvom pločom za kultnu britansku labelu 4AD. Izbor 4AD-a za novo diskografsko utočište banda nije nasumičan. Profiltrirani utjecaji This Mortal Coil i Cocteau Twins, sažeti u poticajnu dijalošku formu, tj. prilagođeni duhu vremena, lebde nad svakim tonom ovog sjajnog albuma. Glas simpatične kosooke Americe Kazu Makino upravo je savršen za priopćavanje tananih ženskih nemira (usporediv s bezvremenom vokalnom ljepotom Elizabeth Fraser), a dečki svojom svirkom kucaju na vrata pop raja. U pjesmama novih, preporođenih Blonde Redhead "misery" (jad) je doista "butterfly" (leptir). Pravi 4Ad-evci za 21. stoljeće!