Vjerojatno se ne bih ni dohvatio pisanja o reizdanju prvijenca davno zaboravljene skupine The Gits da nije svježih tržišnih uspjeha ženskih skupina The Distillers, Yeah Yeah Yeahs ili The Donnas. Sve su one učile od The Gits. Ne bih ovom prigodom o kreativnim dosezima potonjih, radije bih prozborio koju riječ o tome kako su to nekad radili The Gits, istinski pioniri riot-grrrl pokreta (koji je vremenom degenerirao u feminističku onaniju, no i to je tema za neku drugu priču). Premda je majušna i energična pjevačica Mia Zapata bila jedino žensko čeljade u bandu, The Gits su s pozornice isporučivali toliko hrabrih, lucidnih, pametnih i provokativnih ideja o politici i jednakosti spolova koliko cijelo riot grrrl sestrinstvo poslije njih nije. Na žalost, karizmatična je Mia Zapata godine 1993. silovana i brutalno ubijena nedaleko od svoje kuće u Seattleu i bio je to kraj The Gitsa. Posthumno objelodanjeni "Enter: The Conquering Chicken" još je uvijerljivije sažeo nastojanja Zapate i prijatelja da u dvije-tri minute zapretenih gitara ispucaju male, zavodljive socio-političke pamflete. No niti "Frenching The Bully" nije za potcijeniti, dapače. "Absynthe", "Insecurities", "Cut My Skin It Makes Me Human" ili "Here's To Your Fuck" sjajni su "blitzkrieg" punk rock komadi banda kojemu se valja poklonit' il' mu se uklonit'. Reizdanje sadrži uobičajene live dodatke.