Kada se Joshu Hommeu (Queens Of The Stone Age) pridruže njegova djevojka PJ Harvey, članovi skupine A Perfect Circle i Dean Ween (Ween), za očekivati je rock and roll opačinu, s prefiksom "stoner". Ipak, na dva zbrojena "pustinjska sessiona" ponuđen nam je "armagedon blues" (moja kovanica, no već se uobičajeno odričem copyrighta). Onakav kakvom su skloni Mark Lanegan i Howe Gelb. Bit ću još točniji - mirišim kako je ponuđena glazba rezultat Hommeova druženja s Laneganom, te prijateljstva Polly Jean Harvey s Gelbom i društvom iz Arizone. Za razliku od Lanegana i Gelba, Homme se"izgubio u prijevodu" svojega rock and roll jezika na narječje pustinjskog bluesa (davno patentiranog od pokojnog Rainera Ptačeka). Njegov je usporedni blues svijet prazan i ružan, bez boje i mirisa, i bjelodano je kako se gitarskom kinetikom i prljavom produkcijom ne može kupovati blueserski legitimitet. Nekome to polazi za gitarom, nekome - jednostavno - ne. Zato su najbolji dijelovi ove neformalne ploče oni u kojima Homme liči na pravoga sebe (žestica "In My Head Or Something"), Harveyeva na pravu sebe (prepoznatljiva "Crawl Home") ili kada se "pustinjska stvar" pojednostavi na čisto "gelbijanje" (minijatura "I'm Here For Your Daughter"). Sessioni - i ništa više.