Najbolji hrvatski filmski kritičar u dijaspori Oleg Sladoljev-Jolić u jednom je svojemu izvještaju iz houstonskih kino-dvorana lucidno zabilježio: " nigdje na svijetu (kao u Americi, op.a.) ne postoji toliko nesrazmjera između onoga što se prodaje kao način života i onoga što život jest". Mogao bih vam nabrojati bezbroj ploča na kojima ćete naći "ono što se prodaje kao način života"."Ono što život jest" nalazi se na pločama teksaškog trubadura Joe Elyja, člana kultnih skupina The Flatlanders (imaju novi album!) i Los Super Seven, nekadašnjeg rock and roll junaka grupe The Clash (svirao s njima na europskoj turneji krajem sedamdesetih!). Želite li prave komade nove tradicije na djelu, žive i opipljive, u kojima možete osluhnuti, okusiti i pomirisati honky tonk, blues, folk i rock, probajte s Elyjevim remek-djelima "Honky Tonk Masquerade" ili "Letter To Laredo". Ili možda s novim albumom "Streets Of Sin". On nema značaj i kakvoću netom spomenutih prethodnika, no riječ je o dobitnom spoju "kilometraže" i autorske svježine. Vjerojatno potaknut uspješnim ponovnim okupljanjem The Flatlandersa, Ely zdušno praši svoj "guacamole country-rock" (opet jedna moja kovanica bez copyrighta), iskovan pod užarenim suncem na teksaško/meksičkoj granici. Onoj granici na kojoj su se tragično ispreplele sudbine likova Charltona Hestona i Orsona Wellesa u filmskom klasiku "Touch Of Evil".