"Oni su najviši, najmršaviji band u Americi. Oni su, također, najbolji novi band u Americi", napisao je egzaltirani novinar engleskog Melody Makera , nakon što je preslušao prvijenac TBOL "How You Know The Butterflies Of Love", objelodanjen prije dvije godine. Leptiri Ljubavi su iz New Havena u Connecticutu no "karijeru" rade uglavnom u Velikoj Britaniji, gdje su ih i tisak i slušateljstvo sjajno prihvatili. Ondje su našli i izdavača - labelu Fortuna Pop! iz Leicestera. No budimo načisto, "košarkaški" autorski dvojac Jeffrey Greene i Danielle Greene (nisu braća, kako ih se ponegdje greškom predstavlja) nisu "proengleski", androgini pop-bulimičari. No nije niti BOL najbolji novi američki band, iako mogu razumjeti da se engleskom rock-kritičaru toliko svidjela finoća njihova gitarističkog tkanja. TBOL su pastiš-band, neskrivenih "indie" namjera (na trenutke zvuče gotovo "demo"). Otkrivanje mogućih utjecaja tijekom preslušavanja albuma "The New Patient" više je nego ugodan posao, koji svakako preporučam. Fuzzirana gitaristička frazeologija Velveta, ranih REM, Big Star, čak garažera poput Seeds ili Sonics, Miracle Legion, Galaxie 500, Neil Younga...okupana zvucima farfisa-organa katkada se doima tako nevino i naivno, kao da dolazi iz nekih dalekih, pitomijih vremena rock and rolla. Iz njih dolazi i bandova sklonost singlovima. Između dvije ploče nanizali su čak tri single izdanja - "Mutation", "Wintertime Queen" i "Dream Driver". Potonja je i jedna od najljepših pjesama koje sam čuo zadnjih godina, nikada odsvirani session The Chills i Alexa Chiltona. Singlovi su i jača strana TBOL. Album djeluje pomalo neujednačeno i nabacano, a upravo ga ove pjesme "vuku". Da, mentor i veliki prijatelj Greeneovih je sugrađanin Mark Mulcahy, koji svira na obje ploče. Jedan od članova banda je i bivši The Van Pelt-ovac (sjeća li ih se tko?) Neil O'Brian.