Netko je jednom zapisao otprilike slijedeće - Isusova je veličina u tome što se odrekao pokućstva. Autentični nomad Richard Buckner nikada nije imao problema s namještajem. Npr. spalio je sve komade namještaja kako bi dočekao proljeće u poplavljenoj kolibi u šumama savezne države Washington. Potom se preselio u Albertu, Kanada, gdje su i nastale nove pjesme, snimljene u karakterističnoj kućnoj radinosti ("kućni studio"). No Buckner nema problema niti s "mitološkom prtljagom" naslijeđenom iz povijesti rocka. Nje se odrekao nakon što je čuo remek-djelo "Glum" skupine Giant Sand. Od tada stvara glazbu trajno inficiran Divovskim Pijeskom. Osim što živi, on, dakle, i stvara folk-rock dekonstrukciju. To znači da ne drži pretjerano do "hardwarea" svojih skladbi. Buckner i njegova nova supruga Penny Jo sve su sami odradili (nakon dugo vremena on se odrekao usluga najubojitijeg bas & bubanj dvojca današnjice - Burnsa i Convertina iz Calexica/Giant Sand), a "Impasse" je šlampavo, gitaristički , "indie" obojano kopile "nylon string"folka i rocka. Zvuci melotrona i vibrafona uokviruju zvučnu sliku prvog glazbenog proizvoda nove obitelji Buckner. Nije to "Devotion & Doubt", nije to "Since", ali je sjajna ploča.