Počeci American Mars sežu 1995. godinu kada se u Detroitu sastaju David Feeny (pedal steel, vokal, klavijature) i Thomas Trimble (vokal, gitara, harmonika, klavijature). Feeny koji je već prije toga radio s Simonom Bonneyem i Mule očito je bio zanimljiv sugovornik Trimbleu koji je slušao albume Jeffa Buckleya, Yo La Tengo i Grant Lee Buffalo. Iz te prvobitne suradnje 1997. izlazi i prvijenac banda nazvan Late koji je nekako ostao nezapažen, ili možda bolje reći zapažen u uskim lokalnim okvirima michiganske scene. Kako sam Trimble kaže ponosni su na recenziju koja ih naziva ''midwestern cousin of Gun Club''. Slijedeće godine American Mars imaju par manjih turneja na kojima promoviraju Late. Feeny se zatim okreće svojem školovanju i uspješno ga završava, a band se u principu raspada. U ljeto 1999. American Mars dobivaju ponudu za svirku na Toronto Folk festivalu, Trimble zove Feenyja i tako počinje, moglo bi se reći, ozbiljnija faza banda.
Rađa se No City Fun, album koji dobiva redom dobre kritike i uvrštava se u neke Top 10-liste za proteklu godinu. Trimble i Feeny uz pomoć Scotta Michalskog (bubnjevi. Inače član Volebeatsa) i još nekolicine ljudi stvaraju zanimljivu glazbenu sliku koja je specifična za trenutačne okvire alternativne country scene. Najprepoznatljivija i najdojmljivija je Feenyjeva pedal steel gitara koja cjelokupnom zvuku daje pomalo psihodelični+American Music Club+Yo La Tengo ton. Ona je negdje u izmaglici Trimbleovog vokala (dosta podsjeća na Joe Henryja), preciznih gitara i decentnog bas-bubanj backgrounda. Time se dobiva dualizam zvuka u smislu pustinjsko-ruralnog zavijanja pedal steela i gitarističko-urbanog (pa čak u nekim pjesmama elektroničkog) finog pletenja. Jer, kada bi odvojili pedal-steel dobili bi jedan recimo alter-guitar-pop zvuk blizak recimo Galaxy 500, a ostavljanjem samog pedal-steela dobijete nekakav ambijetalno-psihodelični trip za putovanje kroz maštovitu prošlost američkih pustopoljina. No, kada sve to spojite dobivate No City Fun koji čestim slušanjem stvarno zaslužuje dobre kritike. Trimbleovi tekstovi su pomalo turobni, no kako sam kaže: ''Jutarnje plakanje je neugoda. Život je neugoda.'' People get guns because they're lonely/ because I'm lonely/ We're all lonely/ It's murder (Loneliness Is Murder).
Ovo je band na koji treba obratiti pažnju. Ovo je album koji nije tipičan alt.country uradak. No City Fun ima jedanaest pjesama i traje oko 53 minute. American Mars se nadaju da će na turneju po Europi u ljeto 2003. American Mars Attack!!