Masivan i bogato orkestrirani folk impozantnog volumena Michaela Gire i suradnika je nakon tapkanja u mjestu zvanog «How I Loved You» ponovo zasjao u punom sjaju. Stihove «Do you see how they ruined your mind? Do you see how they ruined your life?» Gira svojim ekspresivnim baritonom izvlači iz sebe već u uvodnoj «Palisades», postavljajući tako intimni no ne i hermetično meditativni ton cijelom albumu (ovdje je signifikantno napomenuti kako je u nedavnim intervjuima Gira otvoreno pričao o svojoj prošlosti; u njegovom viđenju vlastitih «buntovnih» vremena istovremeno se razaznaju ponos, žaljenje i ironična samokritika). Gira je u svom izražavanju uvijek potencirao osobnost i u tome išao do krajnjih ekstrema, pa i ovaj album djeluje kao emotivno burna retrospektiva. Album nosi istovremeno uznemirujući i uzvišeni koloplet lirike i monumentalnosti i svatko tko je preslušao nešto što je Gira snimio u zadnjih 15 godina zna što to znači (usput rečeno, ta formula kojom se Gira služi rijetko uspijeva u tuđim rukama). Glazbeno od sheme odmiču samo «All Souls' Rising» čiji huškački pokliči podsjećaju kako je Gira svojevremeno asistirao u performansu bečkog akcionista Hermanna Nitscha, te pomalo neprimjerena «Rose Of Los Angeles» koja dobrano proklizava sa svojim irskim štihom, no album kao cjelina djeluje impresivno iz svakog aspekta. Jednostavno nema smisla pokušati parirati akustičnim i duhačkim dionicama iznad kojih strši Girin glas. Angels Of Light su sa svojom komornošću gotovo anomalija i svijet za sebe čak i u današnjem turbulentnom glazbenom okruženju, gdje granica nema i gdje se žanrovi neprestano cijepaju i fuzioniraju ostavljajući možda mnogo mjesta za samo izražavanje, ali ne i za unikatnost. Mnogo toga je pažljivo utkano u ove 54 minute. Sam Gira tvrdi kako je ovo jedan od najboljih albuma koje je ikad napravio, a to je definitvno hrabra izjava za čovjeka koji je svojevremeno doslovno dokrajčio i reanimirao glazbu te koji je toga barem donekle svjestan. Gira je jedan od glazbenika koje osobno najviše cijenim i mogu mu samo iskreno poželjeti da emotivna previranja i dvojbe koje ga muče ustupe mjesto ljubavi i spasenju koje zaziva već godinama. Kapa dolje, Michael.