Koliko sam se puta znao nasmijati raznim glam-metal i sličnim spodobama (vrsta uglavnom izumrla uslijed trovanja enormnim količinama maskare i laka za kosu. Usput, gdje su završile one silne tajice i šljokasti latex kombinezoni kojima su ovijali svoje koščate i kokainom nahranjene "rockerske" trupove?) kada su se olako nabacivali terminima kao što su "heavy" i "rock". Ljudi nesmotrenim i ishitrenim korištenjem zaista prostituiraju i obezvrijeđuju riječi. Naime, kako sada primjereno nazvati glazbu Lightning Bolt, mahnitog dua iz Rhode Islanda? U redu, inzistiranje na fileiranju i smještanju u žanr je na kraju nepotrebna i potpuno sekundarna stvar, no ipak... ipak...
Slušajući ovu furiju od albuma po prvi put, kroz glavu mi je u svim mogućim smjerovima jurila gomila strelica s pitanjima, a čak da sam si i na neko od njih uspio suvislo odgovoriti, ne vjerujem da bi se odgovori uspjeli probiti kroz armaturu OVOG basa i OVIH bubnjeva. Što se k vragu ovdje stvarno događa? Da li su ovo Don Caballero koji su se dobrovoljno zaključali u podrumu i odlučili podjetiniti te putem izgubili pola postave? Brutalan prog-metal band kojem puls proradi pri sjećanju na Skin Graft pulene sredine 90-tih? Mislim, ime banda je Lightning Bolt, a neki nazivi pjesama su "Assassins", "Dracula Mountain", "Crown Of Storms"... trebali bi biti metalci, zar ne? Zašto onda cijelo vrijeme imam osjećaj da je preko cijelog albuma nanesen sloj najčistijeg arty premaza? Da li se pri monstruozno repetitivnoj petlji zvanoj "2 Towers" (hej, pa rekao sam da su valjda metalci!) otvara zemlja ili je taj vrooooar samo zvuk podrhtavanja mojih parketa i zidova? Da li će zvučnici izdržati do kraja "Duel In The Deep", festivala zvuka gdje je sve dopušteno jer su konvencije i strukture pobjegle glavom bez obzira? Još jednom: što se ovdje zapravo zaista dešava?
Kompleksna i zahtjevna, no primalna i sirova glazba Lightning Bolt je ono što bi nastalo nakon (ne)uspješnog genetskog inžinjeringa i križanja Melvins, Slayer i Black Dice. Tvrdi i snažni, u svom se ishodištu Lightning Bolt naslanjaju na estetiku "odbojnog" kojom su se koristile silne generacije noisera. Ovaj duo cijepa atome svojom energijom i nemjerljivim volumenom zvuka i osobno se na njihovom koncertu ne bih pojavio bez nekoliko parova čepića za uši. Nemojte se niti usuditi sumnjati u žustrinu, intenzitet i "tehniku" utkane u ovu Predivnu Dugu jer će vas ovaj album jednostavno otpuhati. Ovo je band od deset tona, a ovo je moćna i jaaaako dobra ploča.