Summer Hymns je ugodni, mali band, čije ploče posebno ne oduševljavaju, ali niti razočaravaju. Hymnsi su stanovnici Atene (Athens) američkog Juga i deklarirani su pripadnici umjetničkog (pop) kolektiva Elephant 6. U formaciji Elephant 6 stvari stoje, tj. stajale su otprilike ovako: Neutral Milk Hotel (od kojih već dugo vremena nema niti glasa, a najjači su band iz ovog okružja) su psycho-folk nadrealisti, Olivia Tremor Control ambiciozni psycho-pop kubisti, a Apples In Stereo 60's-pop artisti skloni osunčanim gitarističkim zujalicama. Negdje između, zapravo "ni vrit ni mimo", nalaze se Summer Hymns. Dok su netom pobrojani bandovi hrabro stvarali svoje gorko/slatke, seriozno/komične pop "manifeste", SH su se pokazali kao simpatični uljezi koji su bez puno skrupula svoje skladbe zakvačili u "karakterni" okvir Elephant 6-a. Mene to, međutim, nije sprječavalo da uživam u dobro skrojenom prvijencu "Voice Brother And Sister", od prije tri godine. Na novom albumu "Clemency", pomalo iznenađujuće, zatječemo ih u sjetnijem, "slide" raspoloženju. Nešto poput - gripozni Neil Young praćen Pavementovcima svira obrade Genea Clarka. Uz primjetno "usporavanje", na žalost, netragom je nestao i dio strasti i zanosa koji su krasili prvijenac. Na koncu, solidna trica.