Svatko tko je imao prigodu poslušati neki od prijašnjih albuma kantautorice iz LA-a Elleni Mandell (a bilo ih je tri - redom "Wishbone", "Thrill" i "Snakebite"), gadno će se iznenaditi novim pjesmama. Elleni je nekoć s punim pravom slovila za sljedbenicu PJ Harvey. Nakon niza godina provedenih u "shizofrenom stuporu", kada se svim silama trudila stvarati ekspresivne, vibrantne pjesme (kakve stvara PJ) i kada je u tome jako rijetko uspijevala (prema mome skromnom i jako osobnom sudu), ona se okrenula countryju. Točnije, ono u naslovu albuma nije okrutna šala namijenjena radikalnoj indie-rock ljevici. Elleni Mandell doista pjeva country. Producent albuma je Tony Gilkyson, nekoć član cow-punk legendi X (onih iz LA-a). Dobar je prijatelj Mandellove i možda je baš preko njega stigla do Merle Haggarda, George Jonesa, Lorette Lynn ili Tammy Wynnete. Njihov "emocionalni eho" odjekuje pjesmama koje stvara i pjeva Elleni Mandell. Dakle, pjesme koje ona potpisuje("Another Lonely Heart", "Home", "Don't Say You Care"...) romantizirani su country "lažnjaci" , opet bez osobitog autorskog identiteta, ali zato valjano izvedeni. Najjače pjesme na albumu su obrade - Haggardova "I've Got A Tender Heart" i folk tradicional "Kingsport Town" - u njima Ellenina iskusna pratnja (Don Heffington i Greg Leisz, među inima) improvizacijom podiže životnost pjesama. Ukupno: dobra je to ploča autorice "u tranziciji". Ne oduševljava, ali niti ne razočarava. Solidan zalog za "novu" budućnost.