Autor! Autor! "Transatlanticism" je najbolja ploča Bena Gibbarda i njegovih Death Cab For Cutie. To je i jedna od dvije-tri najjače gitarističke pojave iz američkog podzemlja ove godine! Uostalom, to je i ploča uz koju je lakše preboljeti nedavnu strašnu i naprasnu smrt Elliotta Smitha. Uvjetno rečeno, danas su DCFC manje slowcore (manje spori), a više emocore (gitare su, bez obzira nasve, u prvom planu). Onako kako su to radili legendarni Slint ili možda Seam. Zapravo je riječ o skladbama bez odgovarajuće pop-nomenklature. Bez drastičnih rezova u tkivo pjesme, Gibbard reske, a tople gitarističke prizore (uvodna "The New Year" jedan je od takmaca za pjesmu godine!) kalemi motiviranim i smislenim sintetičkim inputima ("Lightness" i "Title And Registration" kao da je pokojni Elliott Smith otpjevao praćen čovjekom-bandom Stephinom Merrittom u noći prije tužnog samoubojstva). Tugaljivi, ali ne i depresivni, DCFC kao da pjesmom slijede onu Krležinu: "među ljudima je toplo, ali smrdi". Ako znate na što mislim...Sjajna, pametna i nadasve (emo)tivna ploča!