Grupu su osnovala dvojica frendova, bubnjar Patric Carney i pjevač i gitarista Dan Auerbach. Čim vidite etiketu za koju su snimali znadete koji sound možete očekivati. Nema basa, dakle gitara, glas i bubanj. Oni komplimenti koje su po srednjestrujaškoj tiskovini dobili The White Stripes u časopisima tipa Harp i No Depression su zapali Black Keyse. Potpuno zasluženo, dovoljno su kratki, jasni i definirani da bi ih zaslužili. Kao dominantni utjecaji bili su istaknuti Jimi Hendrix i James Brown. Dosta je čuti pjesmu Hard Row pa se sjetiti Hendrixa. Zatim tu je naveden i Junior Kimborough-Auerbach ima tešku ruku, i ako je Kimborough superteška kategorija, onda je on-ipak se radi o dečku od dvajstinešto-poluteška kategorija-a to je puno. No osim tih momenata, The Black Keys kao da se nadovezuju na osjećajne sklopove koje su gradili npr. Bad Company, a za to je zaslužan pjevač koji zavlači poput onoga iz BC. To su Spencerovi Blues Explosion ali lišeni trika po svaku cijenu, ili White Stripes, no bez ikakvih zadnjih namjera, znači dovoljno u trendu ali dovoljno i nehajni da ih za isti boli dupe.