Marka Linkousa su dosad svakako zvali. Van Gogh,William Blake, Swedenborg...Pjesme mu jesu onostrane,dogadaju se u svijetu u koji krocimo kada zatvorimo oci doslovno ili u prenesenom smislu , u svijetu finijih vibracija, nematerijalnijem, ali ne manje stvarnom. Glasine, vradžbine, tracevi, kriplovi, snovi izmješani u glazbeni amalgam koji zvuci tako kao da vam netko upucen govori kako zbilja jest. Huxley je u "Vratima percepcije" rekao da kada uzmeš meskalin stolica izgleda baš kao na Van Goghovoj slici. Stvarnost je "u stvarnosti" oblija, a mi smo dresirani da na stvari gledamo na ispeglan nacin. Povodom Linkousovih pjesama je receno da kao da su skladane u jarku. Tradicionalno i suvremeno ovdje su povezani ekstremno, to je bend na koji se možeš posjeci i kad su tihi. Producent je slavni Dave Friedman, koji je pokazao kako izgleda Victor Fleming viden ocima jednog Tima Burtona. Asocijacije su Flaming Lips, Mercury Rev. Grandaddy, s fusnotom-tako se to radi kod nas na selu. Disney snomorika? Možda. Osobno još uvijek volim Carobnjaka iz Oza" u svim njegovim mutacijama: glazbenim, filmskim, književnim.