Švedski band Randy još je jedan izdanak tamošnje prilično jake pop-punk scene. Za razliku od tipičnih predstavnika tog u velikoj mjeri šabloniziranog žanra Randy u svom rukavu drži nekoliko jakih aduta. U prvom redu to su pjesme koje su prepoznatljive i pamtljive, zatim vokal ne zvuči kao da se pjevač nagutao helija neposredno prije nego što je prišao mikrofonu i ubacivanje elemenata klasicnog rock'n'rolla ili rockabillya u pojedine pjesme, čime je uspješno uklonjena potencijalna monotonija ili predvidivost kod slušanja. Sve u svemu, zabavna i poletna ploča, koja u većem dijelu podsjeća na Clash. Jedina zamjerka ploči bili bi "pravovjerni" ljevičarski tekstovi koji se na dosta naivan i crno-bijelo direktan način obrušavaju na velike kompanije koje izrabljuju svoje zaposlene, fašiste koji nisu pobijeđeni, nedostatak mjesta na kojima bi se punkeri okupljali i imali koncerte, svjetski poredak i sl. Siguran sam da bi momcima dobro došao studijski boravak u Hrvatskoj od recimo godinu dana prilikom kojeg bi bili zaposleni kod nekog našeg privatnog "poduzetnika". Po povratku, njihova tekstualna opsjednutost sumornim švedskim kapitalizmom i svakodnevnicom bi vjerojatno olabavili, za njihovo dobro.