Nakon diskografske stanke prekraćene scoreom za razočaravajući film "Storytelling" Todda Solondza, najvoljeniji britanski (najprije, škotski) band Belle & Sebastian vraća se na otočku i svjetsku pop scenu novim, petim po redu albumom. "Dear Catastrophe Waitress" (za njih već uobičajeno intrigantno, začudno i ljupko ime kolekcije nesvakidašnjih pop pjesama) odradili su u produkciji, drž'te se za uši, Trevora Horna. Potonji je nekoć davno, prije dvadesetak godina, bio odgovoran za zlodjela grupe Frankie Goes To Hollywood. Danas je on poznat kao producent histeričnih i, ah, "provokativnih" Ruskinja t.A.T.u. (valjda se njihovo ime tako piše?). Rezultati ove neočekivane suradnje? Pa, otprilike kao i u slučaju zadnje ploče američke skupine Clem Snide. Clem Snide su za svoj album "Soft Spot" privolili Joea Chiccarelija, producenta Eltona Johna. Ispala je to na koncu vrlo dobra ploča, nakon koje, međutim, ostaje jedan veliki upitnik? Nisu li Clem Snide mogli sami i mogli bolje, jer to su prethodnim pločama već dokazali. Slično je i s Belle & Sebastian. Ondje gdje se Horn jako "čuje", album je najtanji. To su uvodne, aranžmanski pretrpane pjesme "Step Into My Office, Baby" i "Dear Catastrophe Waitress". Stuart Murdoch & Co. bolji su kada su instrumentalno kromniji i kada su im pjesme "gurnute" ka lirici. U pjesmama "If She Wants Me", "I'm Cuckoo" ili "If You Find Yourself Caught In Love" oni pametno kontroliraju osjećaje bliske melodrami i puštaju ih neka vriju ispod blago trivijaliziranog laid -backa. Bez obzira na Hornovu studijsku bižuteriju, Belle & Sebastian još uvijek dostatno nalikuju na sebe same. Njihov hippie-folk-pop, ugodnog gorštačkog naglaska, i dalje svoju inspiraciju crpi po najrazličitijim zapećcima pop svijeta. Od zaboravljene škotke skupine iz osamdesetih The Felt, preko neizbježnih The Smithsa, ranih R.E.M., središnjih Yo La Tengo, bandova s novozelandskog "Flying Nuna", do Simona i Garfunkela, Velveta, grupe Love, Cat Stevensa itd.itd. Sve je više razvidno kako će Belle & Sebastian teško doseći kreativne plafone s kraja devedesetih (albumi "If You're Feeling Sinister" i "Boy With The Arab Strap", te neka EP izdanja). Ipak, vrlo dobrim albumima, poput prethodnog "Fold Your Hands Child, You Walk Like Peasant" i novog "Dear Catastrophe Waitress", oni i dalje udahnjuju život fami o najboljem otočkom pop bandu.