Samostalni album člana Rancida Larsa Frederiksena slobodno bi se mogao potpisati imenom matične grupe, a da se pri tome nitko ne osjeti iznenađen ili prevaren. Dakle, fanovi Rancida slobodno krenite u nabavku. Za one skeptičnije evo nekoliko dodatnih objašnjenja. Radi se o himničnom pop-punku, koji je zvukom bliži klasičnom američkom punku i street-punku kraja 70-tih i početka 80-tih, nego li je to slučaj kod suvremenih tipičnih predstavnika tog stila. Na nekoliko mjesta kao da se Frederiksen sa mukom suzdržao da ne podvikuje oi, oi, makar uz image koji koristi, člana banda obučenog u GBH majicu na omotu itd. ne vidim zašto bi to bio problem. Budući da je otprilike 2/3 albuma dovoljno himnično i poletno, ploča se može smatrati uspješnom, a konačni dojam i ocjena bili bi obrnuto proporcijalni broju godina slušatelja.