Prvo su bili Kyuss, izvrsni stoned ili desert rock sastav heavy metal psihodeličnog zvuka. Onda je pjevač Josh Homme proveo par godina na turneji sa Screaming Trees.1997-me ili 1998-me oformljuje Queense, (od kyussevaca tad su s njim bubnjar bivšega sastava Alfred Hernandez i basist Nick Oliveri - ovaj potonji i ostaje u Queensima koji su zapravo dvopreg Homme/Oliveri), izlazi im prvi album nazvan po grupi, koji im omogućuje potpisivanje «ozbiljnijeg» ugovora s Interscope Records, a ostalo je, manje ili više, upisano u aktualitete oko rocka zadnjih nekoliko godina: drugi album «Rated R» bio je sve samo ne neprimjećen, čak je u jednom trenutku bio preprimjećen (titula albuma godine), MTV, novci, namiguše, cuga, droga. A treći, ovaj ovdje album, zatiče ih u punoj snazi, njime prave korak prema gore. Recepta, kao kod svake prave kuhinje, ima, ali je fleksibilan, i, što je najvažnije, nema ga smisla shvatiti doslovno: naznake su mu postavljene još u odličnim Kyuss, kroz heavy metal crte koje nijednom nisu skliznule u samozadovoljno glorificiranje sviračkoga virtuoziteta, kojemu metalci znaju biti ko vragom opsjednuti, nego su se držali biti - masni sabbathovski riffovi hučali su kao pustinjske vrtulje, koje su ovdje na «Songs for the Deaf» maestralno pomiješane sa lo fi estetikom. Rezultat je fascinantan. Od prve pjesme, zapravo paljenja automobila i namještanja stanice na radiju, a koja se zove «pravom pjesmom za gluhe»(slušati muziku jaku kao što je ova Queensa na hrvatskim prometnicama je povlačenje vraga za muda - uz to se samo možeš zabubati u zid ili banderu; osim toga, jebeš muziku koju možeš slušati i voziti auto, muziku koja ti to dopušta, i slušača koji si to dopušta), pa preko drske «You Think I Ain´t Worth a Dollar, But I Fell Like a Millionaire», ili šamanskog poja za mrtve u istoimenoj «Song for the Dead», ili «Six Shooter» otpjevanu od Lanegana iz Screaming Trees, koji, uz Davea Grohla za bubnjevima (Nirvana, Foo Fighters) dopunjuje postavu oformljenu za ovaj album.Pa «Mosquito Song». Evo ove godine napokon albuma krcatog esencijalnim, arhetipskim rockom, punog odličnih, nadahnutih pjesama, koji svojim najboljim momentima za koplje nadvisuje recentni glazbeni trenutak. Pjesme za gluve, ili bisere za svinje će se slušati ove godine, nadam se što više. Ili ne? Kao što znade reći slijepac: živi bili pa vidjeli!