Moja prva asocijacija na pjesme mlađahnog autora iz Omahe u Nebraski - Conora Obersta -tužni je, pretužni film "Boys Don't Cry". Pjesme "gole kao Nebraska", bez odgovarajuće rock nomenklature (mogu nešto na brzinu smisliti - npr. kvazi-akustični low-fidelity), obilježile su zdanja njegove skupine Bright Eyes. Hiperaktivni Oberst ove nas je godine počastio dvjema pločama. Album grupe Bright Eyes "Lifted..." još nisam poslušao, no oduševio me prvijenac njegovog novog banda (outfit, rekli bismo) Desaparecidos. Ime banda odražava praksu nekih južnoameričkih režimskih vlada početkom sedamdesetih. Tada su kidnapirali svoje disidente i bacali ih iz aviona u more. Neobičan izbor imena za grupu, no zapravo dobro govori o tome kakav je "off" autor taj Conor Oberst. Na albumu nazvanog sjajnom dosjetkom "Read Music, Speak Spanish" on je uglavnom okrenut potrošačkim navikama Amerikanaca. Njegovu jetku kritiku američkog potrošačkog luksuza (naslovi: "Man And Wife , The Former (Financial...)", "$$", "The Happiest Place On Earth") band Desaparecidos popratio je neuobičajeno bučnim rock and rollom (recimo, punk rockom). Entropijski indie komadi pretrpani gitarama sigurno su među najjačim rock tvorevinama objelodanjenim ove godine!!!Sjajno!!!