Jedan me friend nedavno nazove i pita: jel znaš šta dobiješ ako slušaš country muziku naopako? Dobiješ nazad kuću, ženu, djecu, kućne ljubimce, dobiješ nazad-svoj život! I spusti slušalicu. Kako da mu objasnim da ovo što ja slušam nije baš country, da je country samo matrica preko koje svoje zebnje i snove ispisuju "gradski" momci i cure, kako da dokažem da smo "mi" zapravo rockeri. Kovanica "Americana" ("aha, misliš country") mi nijednom nije pomogla, samo bih se zapetljao objašnjavajući nešto posve iracionalno: kako mogu, ako sam volio punk i sve njegove permutacije (ili metastaze, kako god hoćete), spasti na slinave tipove i još gore babe od kojih iz strofe u strofu otiču: kućni ljubimci, djeca, bračni drugovi...da bi na kraju ostali sami fiktivni junak pjesme i neka njegova tiha, nadiruća vjera ( a što mu, uostalom drugo i preostaje?). Kao u onom vicu gdje brijač pita mušteriju: a jesi li baš iz Sarajeva, a tip kaže da. E onda ćemo na suvo, sarajlije se tako briju, pa ovaj kaže, ma zapravo nisam baš iz samog Sarajeva, nego iz Vogošće.
Kako bilo da bilo, pred nama je još netko tko je u tom smislu iz Vogošće, iako nju (barem ovdje) nitko neće brijati: Mary Gautier je (evo ga opet) alternativna country singersongwriterica koja je na stageu od 1997-me, za drugi album "Drag Queens in Limousines" (1999-ta godina) dobila je nešto kao srdačan pljesak na (tamošnjoj vogošćanskoj) sceni, a poradi ovoga albuma, objavljenoga ove godine potrudit ću se nabaviti i prethodne. Album o svakodnevici ljudi iz Louisiane, gdje je odrasla, o ljudima koje je osobno znala i kojima je svojim pjesmama podigla kenotaf.Kenotafe su podizali Grci za mornare čija je tijela progutalo more. U njenim pjesmama ti ljudi nastavljaju živjeti svoju bit. Kaže veliki pjesnik:u Dalmaciji ljudi jedni druge pozdravljaju sa : jesi li živ?, sa pitanjem koje u sebi krije drevno znanje da je moguće da tijelo hoda, iako u njemu više nema (onoga) bitnoga života. To je jedini bitan horror. Mary Gautier te račune svodi krasnim glasom, mirno, red po red, baš kako i treba. Album joj je producirala gradonačelnica tog dosarajevskog svijeta, velika Lucinda Williams.