Ovo je nezahtjevna i nemarna glazba za ljude koji uživaju u studentskim danima sa cimerima kojima ne smetaju dim, prazna kartonska kutija jučerašnje pizze, hrpe raskupusanih skripti i poluiskapljene boce vina na stolu, a koji žive u Močvari, na free jazzu/underground elektronici u KSET-u i po tulumima gdje se gleda South Park. Ovo će zato biti i takva recenzija- lijena, kratka, poluzavršena i jedva sklepana, no priznajem da ću ja ipak simulirati jer nisam odavdje. Mislim- ja nemam problema sa fokusiranjem (volite li Faulknera i Fugazi?), radi odlaska na planinarenje ili na dugu biciklističku turu ustajem u 5 ujutro, volim zimu i nikada u životu nisam bio pijan pa što ja mogu reći o stihovima «Sun makes me dumber, fruits makes me smarter» ili «Bugs in my house are so nice, then I kill them, then they rise»? Matija je ili (hinjeno?) infantilan ili iskreno i razdragano djetinjast ili jednostavno bježi od ironije i odrastanja... što VI zaključujete?
Recenzija:
Uzimate li glazbu zdravo za gotovo? Mislim... razumijete li? Sjećate li se vremena kada ste bjesomučno presnimavali kazete i kada je jedina šansa da netko čuje vaše pjesme (a koje su naravno najbolje na svijetu) bila ta da sjedite ispred sobnog kazetofona i pokušate učiniti nemoguće? Mislim, glupi mikrofon na malom kazetofonu nikako nije htio dopustiti akustičnoj gitari i vašem glasu da dođu u istu zvučnu ravninu. Govorim o pre-Fruity Loops periodu i o danima bez pržilica i praznih diskova. O razdoblju fotokopiranih crnobijelih omota TDK kazeta. O (o)sobnom lo-tech-fi-što-već pop undergroundu čija se paučina omatala po cijeloj planeti. Matija se sjeća. To nije bilo tako davno. Čovječe. Matija je bio tamo ali sada ima dobar kompjuter i lakše dolazi do trave. Tvrdi kako uvijek bira sunce ispred zabave no ja mu ne vjerujem jer u njegovim proljetnim zvucima ima više zabave nego ičeg drugog. Više nego sunca. Matija je svojeglav. Matija, kada ćeš nakon ljeta početi sa snimanjem novog albuma zovi me da zajedno otpjevamo neke back-vokale. Matija, nemoj se izgubiti i zalijevaj talent... razumiješ... ovaj... nemar ne samo da je opasan već te i nikad neće opravdati. Uh, razumiješ što sam htio reći? Pokušavam slijediti svoj tijek misli. Čovječe. Gledaj, Matija samo svira i slijedi svoje misli. Tako. Matija nije energičan. Matijine pjesme su lijene, kratke, poluzavršene i jedva sklepane... da li sam nešto slično već napisao? Mislim... te riječi u nekom drugom... kao kontekstu?
Kraj recenzije.
Evo, rekao sam da ću simulirati i znao da će ispasti glupo ali ovo ne bi išlo drugačije. Ne opravdavam se ali zaista nemam iskustva sa izigravanjem neusredotočenosti.
Uglavnom, dosta gluposti. Matija, čuvaj se. Brini se za ono što radiš više nego za učestalost. Hiperproduktivnost i nebriga za svoj rad su progutali i velike igrače (pozdrav Lou Barlowu gdje god bio i u kavom god stanju se nalazio).