Slušajući ovih 20 minuta, pitam se da li sam lani nešto propustio. Naime, debi album James Baluyuta iz Versus lani je uz albume Hood i The Notwist definirao novi žanr pop elektronike i pobrao same lovorike. +/- su na tom albumu zvučali kao odlično zamišljen i razrađen koncept kojeg je po(t)kopala problematična i usiljena realizacija. Svatko tko je par puta odvrtio neki Versus album zna kako Baluyut ima strašnu žicu za napraviti srčanu i moćnu pjesmu, te je zbog toga činjenica kako sve na ovom EP-u zvuči kao skinuto iz klasične Versus pjesmarice više nego dobra vijest. Ugodne harmonije nošene su finim vokalom i gitarama koje uz podršku laptopa s bokova znaju fino zaroštati i stati kad treba, a svugdje je upleten i lagano melankolični štih kojeg Baluyut drži na optimalnoj distanci, pa ga u pjesmama zapravo i ima i nema. U redu, ovo je zapravo samo fina mala ploča koja tu i tamo čak i u ovako kratkom vremenu trajanju zašepa, no koja će ipak nenapadno stimulirati moje centre za ugodu. S obzirom da su Versus u najboljem slučaju u stanju vegetiranja/hibernacije, a u realnijem scenariju zapravo više ne postoje, zapravo niti nemam mnogo izbora. Udobno i fino, a vi pazite što upisujete na tražilice dok tražite informacije o bandu.