«First came the screams and blood on the floor, the alcohol and magazines. In my flashlight you're a star. Razor blade that cuts you clean. Smile for the camera, take off that dress. Twenty dollars for a kiss. It's me who made you. It's me who will take you.». Ovi mučni stihovi iz uvodne «Amateur Night» otvaraju vrata novog albuma bucmastog i simpatičnog Damiena i odmah je jasno što je posrijedi. Ovdje se ne ide niti u širinu niti duboko i poetika je jasna: Damien primjećuje samo ljude koji pate i propadaju te svjedoči turobnom urušavanju veza, a eventualan osmijeh na lice mogu mu donijeti samo sjećanja (kao u dirljivoj «Matinee»). Uglavnom: raspadanje i nostalgija bez mnogo nade. Njegovi krokiji su bazični i jednostavni, no upečatljivi i snažni. Npr. njegova «Medication» sa «Ghost Of David», u kojoj se narator nakon balansiranja između odanosti svom mentalno bolesnom bratu i odnosa sa svojom ljubavnicom («They both need affection and some kind of love») obraća Bogu da uzme bratov život, spada u pjesme koje me uvijek natjeraju na nelagodno meškoljenje. Ishodišta Juradovog senzibiliteta su Springsteenova Nebraska te gradići okvireni planinskim brzacima i šumama Carverovog sjeverozapada, i u relaciji prema primjerice «Reason To Believe» ili nekoj Carverovoj zbirci Jurado možda djeluje samo kao srčani štreber. No, on je ipak strašan songwriter, čovjek čije su besprijekorne vinjete dorasle vrhuncima žanra i koji u svojim notama nosi samu srž suvremenog folka. Lani je na «I Break Chairs» dokazao kako njegov talent i besprijekorna realizacija cvjetaju i u čvrstom/gustom gitarističkom zvuku, a sada se vratio letargičnom i sjetnom zvuku sa «Ghost Of David». Krasna mala akustična ploča.