Postoje pisci koje gotovo nikada nećete vidjeti u drugim medijima. Oni doslovno žive postmodernističku misao o odvojenosti teksta i autora, ne daju intervjue, ne nastupaju na televiziji, ukratko nema ih osim u knjigama. Svojedobno je Veselko Tenžera pisao o jednoj takvoj ptici: u pitanju je bio poznati nadrealista koji je tijekom emisije na koju su ga valjda pištoljem nagovorili izgovarao pokoju riječ svakih nekoliko minuta. Jedino što je vrijedilo upamtiti bilo je da je u ruci vrtio kesten koji je tridesetak godina prije pokupio u nekom pariškom parku. Ima nešto u takvom svećeničkom odnosu prema vlastitom liku i djelu. Baudrillard bi vjerojatno rekao da takvi pisci povezuju riječi scena i opsceno, i izmiču joj. Jedan slučaj isključivo spisateljskog kontakta je Thomas Pynchon. Imamo samo njegove knjige, čak ne znamo ni kako izgleda. Posljednju poznatu fotografiju navodno je izradio «čovjek iz Sarajeva», osim ako to nije neka Mujina izmišljotina. Kod južnoafričkog pisca Coetzeea ( rođ.1940. god) ova antipatija ipak nije otišla toliko daleko, pojavljuje se u javnosti, za pisanje dobija nagrade sve u šesnaest, no osim što piše, ne piše i inače, da se tako izrazim. Ne odgovara na intervjue, upitnike, ankete itd. Tijekom jednog od rijetkih razgovora, gotovo cijelo vrijeme je mrmljao.Ako su kuloarske priče istinite u zadnjih tridesetak godina je više puta dobio nagradu Booker nego što se nasmijao. A kao što vjerojatno znate jedini je u povijesti ove nagrade ovu dobio dva puta.

«Gospodar Petersburga» je kratki roman. Glavni lik je F.M. Dostojevski, slavni ruski pisac, a u romanu se obrađuje kratka epizoda iz njegovog života, kada je 1869. posjetio Petersburg da rasvijetli smrt svojeg posinka. Stiže u grad poluanonimno, nad glavom mu vise golemi dugovi i smiješta se u pansion u kojemu je do tragičnog kraja živio Pavel Ivanov, sin njegove prve supruge, kojega je izgleda volio. Izgleda? Naime lik Dostojevskog toliko je nabijen značenjima potrage i otvorenosti prema višim i nižim perspektivama života da većim dijelom romana pomišljate da se on njegovom smrću pokušava poslužiti da promijeni vlastiti život. Gotovo sve veze koje pisac ostvaruje u svojoj pozadini imaju samo jednu radnju, gotovo okultnoga značaja, a to je povratak Pavela među «žive» u ovom ili onom obliku. Dok tone u san Dostojevski ga vidi kako mu dolazi u susret iz podsvijesti a česte vizije koje ima čak i dok šeće ulicama grada uvijek su na neki način povezane sa pokušajem zaobilaženja ili iskorištavanja mogućnosti susreta sa smrću. Lik Dostojevskog snažnih je erotskih nadražaja, gotovo odmah stupa u seksualni odnos sa stanodavkom, a optužbe koje su pratile pravog Dostojevskog, one o pedofiliji, također su naznačene kroz njegovo grabežljivo promatranje kćerke ove nabrzinu osvojene ljubavnice. Kroz roman također prodefiliraju likovi čijim se biografijama i sudbinama pozabavio pišući «Bjesove»: Marija Timofejevna, nju u romanu ženi Stavrogin itd. Prikazan je kao čovjek velike izloženosti životu, čije je življenje svojevrsni eksperiment. Pišući «Karamazove» sam Dostojevski je rekao da je one dobre dijelove-dobre u etičkom smislu-napisao za tri tjedna, dok se sa lošima borio tri godine. No zlo mu dolazi kroz niske, gmizave geste: ne želi posuditi novac, iako ogromne svote istovremeno gubi na kocki jer novac prezire itd.

Coetzeeov stil je strog, potrebno mu je malo riječi da kaže «puno». Cijeli roman je pisan kao da je kratka priča, tj. sličnim su metodama Carver i Barnes napisali svoje priče o Čehovu. Imao sam dojam da su mu jako važne reference, znači da čitatelj zna koliko i on (pojavljivanje prototipova likova iz «Bjesova» služi između ostaloga i tome), ili da barem iz čitanja njegovog teksta nauči ono što je sam shvatio o određenoj temi. Možda je ovaj Južnoafrikanac opisujući Petersburg opisivao Johanesburg, a kroz dvodimenzionalnu sudbinu Fjodora Dostojevskog i njegovo vjenčanje neba i pakla govorio o sebi. Dostojevski je volio kockati, ako slučajno dijele tu strast nakon ovoga Nobela Coetzee će definitivno imati za koju partiju. Osim ove, na hrvatski su prevedene još tri knjige, sve tri od istog izdavača. Dobar pisac.