Tko i što su Hot Snakes, John Reis i Rick Froberg su sa svojom ritam sekcijom već pokazali dva puta. Uglavnom, oni su «naši», a njihove albume «Automatic Midnight» i «Suicide Invoice» preporučam kao jedne od najefektnijih novovjekih punk zgoditaka. Njihov koncizni i jasni punk istovremeno je ukorijenjen u onom najboljem iz rock tradicije, dok istovremeno tu istu prtljagu nasljeđa za razliku od niza svojih suvremenika ne pokazuje direktno u samoj glazbi. Iskreno, mislim da bi se jedino eventualno iznenađenje vezano uz njihov novi album odnosilo na to da je band radikalno preokrenuo zvuk i estetiku. Naravno i srećom, te usprkos novom bubnjaru, to se nije desilo. HS su oštri, frenetični i dinamični, minutaže pjesama su standardno primjerene (2-3 minute), a Frobergov vokal je tijekom cijelog albuma u žurbi, te u u frenetičnom mišungu punkerskog sloganizma i rapa izbacuje fraze kao na tekućoj vrpci. HS su band sa nepogrešivim i pouzdanim navigacijskim sustavom. Koliko se band žuri da od jedne do druge točke stigne u najbržem roku i na najefektniji način, očito je od uvodne «Braintrust» u kojoj se reske gitare nervozno tjeraju sa hardcore ritmom i gdje nema mjesta za uzimanje zraka ili predah. HS ne gube intenzitet niti u trenucima odmora od divljačke baraže, pa npr. iako «Lovebirds» nema podršku gole gitarističke tutnjave, sama pjesma zlokobnim dionicama analognih synthova uvjerljivo doziva rani Suicide. Završna «Plenty For All» je vjerojatno jedini indie rock hit u pjesmarici banda, no Froberg niti tu ne štedi glasnice, i zvuči kao da bi ga glas nakon više od pola sata propisnog deranja svake sekunde mogao ostaviti na cjedilu. «Audit In Progress» je furiozan album i moćan iskaz banda koji je svjestan svoje snage, ali i koji stalno pronalazi način kako da tu snagu usmjeri kamo želi. Ovakav osjećaj žurnosti i potrebe da se obavi mnogo stvari u malo vremena se ne čuje često, a HS se u svojoj užurbanosti i brzini ne zapetljaju niti trenutka. Osim upečatljive dimenzije zvuka, u HS se čuje i referiranje na senzibilitet zlatnih punk rock bandova iz prošlih vremena, i mislim da Reis ne spominje slučajno Die Kreuzen kao jedne od svojih uzora. Ovo je vrstan band. I naravno, vrsna ploča.