Kada su Evana Dandoa u nedavnom intervjuu za engleski časopis"Uncut" upitali što je radio u proteklih sedam godina, koliko je prošlo od zadnjeg albuma njegovih The Lemonheadsa "Car Button Cloth", on je lakonski odgovorio - "pio sam". To u prijevodu znači beskonačne pijanke sa mladim holivudskim starletama poput Liv Tyler ili Winone Ryder ili pak s braćom Gallagher iz grupe Oasis, s kojima je nešto i snimao (sic!). Uglavnom, on se minulih godina dobrano trudio uništiti vlastitu glazbenu karijeru, ali i ono malo ponosa što mu je ostalo. Od te strane njegove složene osobnosti, puno mi je draža on sklona ćutilnom gitarizmu i ispovijednom stihu, koja ga je učinila jednim od najvoljenijih američkih autora novije rock povijesti. Tvrdi da sada ne pije ("samo bezalkoholno pivo"), a njegov prvi službeni solo-album "Baby I'm Bored" trebao bi ga vratiti rock and roll svijetu, kamo i pripada (ima i nekakvu "živu" ploču od prije dvije godine, potpisanu svojim imenom i prezimenom, no prošla je potpuno nezapaženo).
Svojevremeno je Gram Parsons bio razlogom što su The Lemonheads omekšali svoju hardcore/punk brijačinu (lijepa obrada "Brass Buttons" na albumu "Lovey"). Potom je registrirani utjecaj Simona i Garfunkela izrodio jednu od najljepših gitarističkih pop-ploča uopće - "It's A Shame About Ray". Shrvani, umorni i posrnuli Evan Dando inspiraciju, utjehu i nadu ovoga je puta potražio pod zvjezdanim pustinjskim nebom (kao i mnogi prije njega - Kristin Hersh, Richard Buckner, Steve Wynn, Bill Janovitz...). Nenadjebivi Howe Gelb i društvo iz Arizone inspirirali su ga i pomogli mu složiti dvanaest sjetnih komada koji pošteno zbrajaju njegove izgubljene godine , ali i odišu vjerom u budućnost svog tvorca (i snagu rock and rolla, zašto ne, jer - Dando je po tko zna koji put spašen rock and rollom). Na ploči se izmjenjuju producenti (Craig Schumacher, Jon Brion...) i svirači (pored tima iz Giant Sand, tu su i znani Chris Brokaw, Ben Lee...). Premda većina pjesama ("Rancho Santa Fe", "Shots Is Fired", "In The Grass All Wine Colored"...) odiše ugođajem prepoznatljivog tradicijskog "analfabeta" kakav postoji samo u Tusconu (Gelbov zaštitini znak), Dando i dalje brižljivo njeguje melodiju i meko "pika" akustičnu i električnu gitaru uz malo škripanja i zujanja (njegov zaštitni znak), baš onako kako to radi cijelog svog života (što se osobito da oslušnuti u skladbama "It Looks Like You", "The Same Thing..." i "All My Life"). A ni glas mu nije u lošem stanju, što baš nije bilo za pretpostaviti s obzirom na količinu otrova kojim je sustavno zalijevao glasnice.
Ukupno: veliki Dandov povratak, neočekivano "malom", "gelbovskom" pločom!