Iako su Clem Snide ime posudili od Burroughsova junaka ("Goli ručak"), glazba koju stvaraju nije "zaumna" niti strukturalno rasuta. Riječ je o prilično elegantnom, mahom mid-tempo tradicijskom popu, kojim band po četvrti put potpisuje svoje članstvo u klubu nove folk tuge. Točnije, potpisuje ga Eef Barzelay, kičma Clem Snidea, koji je održao band na nogama usprkos brojnih kadrovskih kataklizmi koje su preživjeli. "Kada ne sviramo glazbu, trudimo se preživjeti u New Yorku", napisao mi je prije nekoliko godina Eef u jednom e-mail čavrljanju.. U svojim pjesmama on ne nudi emocionalna utočišta, kakva se mogu naći kod npr. Catpower ili Souled American. Pjesnik bi rekao da njegovi stihovi "plutaju po površini života ne zahvaćajući ga u plodnoj punoći". No zato su to izuzetno lucidne, cinične, duhovite i nadasve pametne sličice iz velegradskog života, u kojima ne treba potcjenjivati Eefovu namjeru da svojoj samoći nađe vlastiti put ("Loneliness Finds Her Own Way" - skladba s njihova drugog i do danas najboljeg albuma "Your Favorite Music", okrunjenog ingenioznom obradom pjesme "Donna" Richiea Valensa). Jer, osim što ga nadahnjuje život u NY gdje je "okružen s toliko različitih ljudi koji tragaju za srećom", on priznaje da jednostavno voli jezik, "i zabavljanje s riječima" (evo par zgodnih naslova s albuma "Your Favorite Music" i "The Ghost Of Fashion" - "Messiah Complex Blues", "Joan Jett Of Arc", "The Junky Jews" i sl.). A voli i Drakea, Alexa Chiltona, Smog, Toma Waitsa...
Barzelayu i društvu posrećilo se sa soundtrackom za američku televizijsku uspješnicu - izvjesni serijal "Ed" . Skladba "Moment In The Sun" priskrbila im je, čini se, dovoljno novaca da za novi album "Soft Spot" naruče razvikanog producenta Joea Chiccarellija (Beck, ali i Elton John!?). Ako se mene pita, Clem Snide su mogli te novce sačuvati i za crne dane. Njihovu talentu zaista nije bio potrebit Chiccarelli. "The Ghost Of Fashion" bolja je ploča, a producirali su je sami. Što ne znači da je"Soft Spot" podbačaj, dapače. Tek je za nijansu preproduciran - npr. bespotrebni "revijalni" uvodni dio albuma s trubicama i bongosima ("Forever, Now And Then", "Tuesday, October 24th") - no to ide na grbu spornog producenta. Novost je veći zaokret prema "alt-country" sentimentu i to je jači dio novog materijala ("All Green", "Action"). Novim su pjesmama neki kritičari prigovorili odsuće prepoznatljivog Barzelayeva "dead-pan" egistencijalizma. Roditeljstvo je dijelom otupjelo oštricu njegova cinizma (prekrasnu, lambchopovsku "Happy Birthday" posvetio je svom malom sinu), no to u cjelini ne narušava dojam o jednom od najzanimljivijih pjesnika na rock sceni danas.
U engleskom časopisu Uncut "Soft Spot" su potcijenili s dvije zvjezdice. U američkom Harpu on je "a graceful alt-country/pop masterpiece". Zapravo je negdje između. Četiri zvjezdice. Sjajna ploča malog/velikog banda.