The Clientele su mlađahni Londončani i ovo im je prva prava ploča. Prije nje objelodanili su nekoliko ep-ja i jednu kompilaciju ranih snimaka. Sve je to zaintrigiralo Maca iz američkog Merge Recordsa, koji im je ponudio ugovor za snimanje, i evo albuma "The Violet Hour". Već od uvodnih tonova The Clientele su mi se učinili jako, jako poznatima i prijateljskima. Trebalo mi je ponešto vremena da shvatim zašto. Najprije, vokalna fraza pjevača Alsdaira MacLeana frapantno je slična onoj Neila Halsteada iz škotske skupine Mojave 3. Potom, i The Clientele njeguju proamerički retro-pop, s prepoznatljivim čestima The Byrds, grupe Love itd. I na koncu, kako je to netko lijepo zamijetio, u njihovim je pjesmama "uvijek ljeto", ali naslovi poput "Lamplight" ili "The House Always Wins" uglavnom odražavaju sjetno ozračje ljetnog predvečerja. U prijevodu, The Clientele su svoje pjesme ambijentirali u intimnije prostore pa bi definicija...(hajde Gorane, možeš ti to)"Velveti, ili možda Galaxie 500, s (gitarističkim efektom )reverbom" ponajbolje opisala ono što rade Alsdair i društvo. Tanani, iskreni i nježni, možda vam baš The Clientele budu najugodnije društvo ovih sparnih, ljetnih večeri.