Glazba s uvjerenjem, proživljena, oprljena velikim pustinjskim suncem, pjesme što se cijede niz čelo i brišu o mokri rukav košulje. Joey Burns i John Convertino (mala lekcija iz povijesti za neupućene, ne mogu odoljeti: najjači bas i bubanj u današnjem rock and rollu, dvojac stasao u legendarnim Giant Sand, "čuvali leđa" Richardu Buckneru, Billu Janovitzu, Victoriji Williams, Barbari Manning itd.itd.) sada nešto češće, no još uvijek dostatno rijetko, pjevaju stihove. Ipak njihova je zvukovna postavka toliko sugestivna - toliko vizualno prispodobiva - da s lakoćom prevaljuje put od slušnog do cerebralnog. Netko je lijepo zamijetio kako se dvije osjećajnosti prožimaju u pjesmama skupine Calexico - filmska i rockerska. One tvore osobiti "pustinjski soundscape". Otprilike, kao da njihova ishodišna skupina Giant Sand na zaboravljene partiture Ennia Morriconea svira najsjetniju tex/mex uspavanku za kojega umirućeg Leoneova anti-junaka. "Feast Of Wire" je četvrti studijski album Burnsa i Convertina. Od simpatičnog prvijenca "Spoke" (1997.), preko dva ultimativna remek-djela, točnije albuma "Black Light" i "Hot Rail", pa do jednako briljantnih svježih skladbi, Burns i Convertino s pravom mjerom recikliraju svoja glazbena nadahnuća, lagano i nenametljivo usložnjujući svoj zvuk. Njihovo je polazište (ne i predložak!) multikulturalni esperanto američko/meksičke granice. Na njega kaleme francusku šansonu, 60's garage rock, free jazz (kojega su veliki poznavatelji) i post-rock zvukovlje karakteristično za katalog njihova izdavača, etiketu "Quarterstick". No da ne bude zabune, nije "Feast Of Wire" ploča rasutih i slabo polijepljenih uspomena na starije i novije uzore iz popularne glazbe i folklora. Riječ je o "tvrdo privatiziranom prostoru" pjesme, rekla bi kolegica Ivana Đerđ-Dunđerović, koji Calexico pokriva neumoljivim skladateljskim i sviračkim autoritetom. Opet, nisu oni ni "hladni" profesionalci. Skladbe poput uvodnog valcera "Sunken Waltz", elektronikom (per)mutirane "The Book And The Canal" ili jazzirane "Crumble" osvajaju upravo razoružavajućom ljudskošću (i katkada oprečnom, "musavom", "nelinearnom" egzekucijom što ih čini još posebnijima). Sažeto: veljača je, no već sada odgovorno tvrdim kako je "Feast Of Wire" jedan od kandidata za uži izbor najboljih ovogodišnjih izdanja, treće remek-djelo Burnsa i Convertina!
P.S. Zahvaljujući blagodatima elektroničke pošte, prije neke tri-četiri godine imao sam čast "porazgovarati" s Johnom Convertinom. John se javio iz svojega doma u naselju Bario Viejo ("Starčevo susjedstvo"), u Tusconu, Arizona. Tada mi je, između ostaloga, napisao i slijedeće: "...žao mi je što USA izgleda kao ratni stroj i rasistička zemlja, ali ovdje ovdje je puno nas koji ne mogu vjerovati da se to događa... stalno mislim da će biti bolje...".