Moj anđeo čuvar ne izgleda dobro.
Viđam ga svakodnevno,
vozi ili gura svoj zahrđali bicikl
na nasipu uz rijeku.
Sjedi i gleda zamišljen
kako voda odnosi
odlomljene grane i prijeteće panjeve.

Moj anđeo čuvar ne izgleda dobro.
Viđam ga svakodnevno,
vozi ili gura svoj raštimani bicikl iz Peveca.
Izviruje ispod vrbovih grana, bere bazgu,
krči puteljke kroz trsku, ispija ptičja jaja.

Moj anđeo čuvar ne izgleda dobro.
Viđam ga svakodnevno,
vozi ili gura svoj stari bicikl
u iznošenoj prugastoj majici
i nekoliko brojeva većim demode hlačama.
Pomalo me podsjeća na moga tatu
u najgorem izdanju,
spremnog za rad u polju ili svinjcu.

Moj anđeo čuvar ne izgleda dobro.
Viđam ga svakodnevno,
vozi ili gura svoj pokvareni bicikl
i na njemu, ponekad, raščupanoga plavog dječaka.
Priča mu nešto na albanskom, mađarskom
ili nekom drugom nerazumljivom jeziku.
Prepoznajem samo psovke i riječi
crni, nemoj, vuk, dođi, mali, veliki.
Dječak se ne osvrće, samo šuti,
gleda i ne sluša ga.

Moj anđeo čuvar ne izgleda dobro.
Viđam ga svakodnevno,
vozi ili gura svoj rashodovani bicikl
i ne vidi me.