– Njegova žena je kurva! Njegova žena je kurva! – vikao je Anđelko jutros nasred ulice.

I on je bio zarobljenik trenutka. Iza ograde odvijala se ljubavna drama.

Samo je njegov bicikl bio nekako nehajno naslonjen na klupu. Gotovo odbačen. Čestice hrđe već su ga preuzele. Radovale su se susretu sa sestricama kapljicama iz dalekih krajeva. Ove će ga godine sigurno naučiti plivati. ...

Govorila je: – On ima visoki tlak i ove vrućine njemu dobro dođu. Njemu je to bolje. Znate, žile se šire na vrućini.

Ležerno je oslonio svoj raštimani bicikl uz ogradu i olakšao se. Nije se žurio ni zakopčati šlic. Anđeli svejedno nemaju spol pa onda ni cijev koju bi morali skrivati. Možda ga ionako samo ja vidim, a ja sam samo nepouzdani svjedok u prolazu. ...

Moj anđeo je upravo prekršio nekoliko prometnih propisa. Na jednom od najprometnijih raskrižja u gradu, on je biciklom dijagonalno, pod dva crvena svjetla na semaforu prešao preko četiri prometna traka i prošao neokrznut. Dok on čuva mene, netko čuva njega. ...

Dobro, on nije jurio. On nikada ne juri.

Moj anđeo čuvar ne izgleda dobro. / Viđam ga svakodnevno, / vozi ili gura svoj stari bicikl / u iznošenoj prugastoj majici / i nekoliko brojeva većim demode hlačama. ...

Zovem se Batokljun Trešnjar / i poznati sam pjevač. / Moje pjesme nisu s ovoga svijeta / jer ih ne pjevam iz srca. / To publika osjeti / i zato me beskrajno moli / da nikada ne prestanem. ...

Bakini pilići žive u kutiji. / Krevet im je piljevina. / Sunce im je žarulja.