“Sve bitno zbiva se na margini”, rekao je netko, ne sjećam se više tko. Zgodna misao, i ne sasvim promašena, ali koja ostaje suviše apstraktnom, nerazrađenom. I osim toga odzvanja određenim “romantizmom margine” koji je pomalo infantilan, svakako je suviše arhaičan, i daje maha kojekakvim fantastičnim i čak fantazmatskim izvodima. Prvi problem koji se nameće kad je riječ o...
– Čini se da ste skrenuli udesno. I to dosta udesno. – Može biti; ali bilo kako bilo, mislim da je to prirodna, normalna, i akciji razmjerna reakcija. – Objasnite, molim. – Današnja ljevica tvori tako odbojnu sliku da je svaki osjetljiviji um, mislim, spontano ponukan da se od nje udalji koliko god može, u jedinom mogućem smjeru… – Jedinom? Sigurni ste? Zašto ste sigurni da je to jedini...
Postoji more u dubinama krošnje,Kad zibaju se lipe slaveći ljetoI zastruje odasvud žudne tišineU preostale školjke, izokrenute. I katkad, od kopna ne ostaje ništa,Ništa baš od poznatog obrisa stvari,Sjenki što prate svaki korak po zemlji,Glasova što dižu sve duše ka nebu. Ništa, u bakrenog gonga zaglušenju,Ne dopušta odjek, ni pomak sa mjesta,A kroz cjevčice oka gviri se, uvis,U od mreškaja...
„Svatko zna da za autore knjiga postoji neka biografija pisca, odjelita od one čovjeka, koja ima svoj vlastiti dijagram, svoje vlastite peripetije, bez ikakve vidljive veze s događajima njegova života, jer njeni su jedini događaji knjige, napisane ili propuštene, i ono što uzrokuje njihov nastanak“, izjavio je Julien Gracq tijekom jednog razgovora iz 1981. godine, dajući, među ostalim, i savršeni...
Pokušao sam već nešto reći o Powysovom elementalizmu u istoimenom eseju svoje prve knjige, Riječi pod nosom. Ali to je uglavnom bio negativan govor, usredotočen na ono što taj elementalizam nije. U tom eseju pokušao sam prije svega istaknuti ključne razlike što dijele Powysov elementalizam od onoga što je kasnije postalo poznato pod imenom New age, i pokazati u kojoj je mjeri u njegovu...
Suptilnost se već odavno ne smatra vrlinom, ni u životu ni u književnosti. U književnosti još vjerojatno i manje nego u životu. Kad se danas kaže da je netko “suptilan”, to često doziva sliku abnormalno osjetljive osobe koja “živi u oblacima” i u “svom svijetu”, nekakvog eteričnog, nepraktičnog i nespretnog bića, nerijetko i razmaženog i pekmezastog. Kad se...
U svome čuvenom Abecedariju, postumno objavljenom osmosatnom nizu televizijskih intervjua što ih je dao novinarki Claire Parnet 1988. – 1989., Gilles Deleuze izjavio je, govoreći o stilu, da nikad nitko nije pisao i neće pisati kao Péguy: “On čini da rečenica izrasta iz sredine… piše s pomoću umetaka, dodajući svaki put nešto usred ponovljene rečenice što začinje drugi umetak i tako...
Ako se usuđujem povezati jednog dvadesetostoljetnog, i to s gledišta službene povijesti književnosti minornog pisca, s Rabelaisom – i k tome povezati ga upotrebom, počevši od naslova, moćnoga veznika “i” – onda je to stoga što sam uvjeren da je ta spona vrijedna isticanja. Više upućenih stručnjaka ukazalo je na vezu između Johna Cowpera Powysa i Homera. Na primjer, George Steiner je...
Konačno, i ovdje se nužno postavlja pitanje religije. To ne samo da nije pitanje koje bi se općenito moglo izbjeći nego je i pitanje koje je od ključne važnosti za svakog umjetnika. Pogotovo velikog umjetnika. I pogotovo velikog umjetnika riječi. Moglo bi se čak reći da je velik umjetnik, i pogotovo velik umjetnik riječi, onaj tko je najviše i najposebnije obuzet religioznim pitanjem. Jer...
Danas se već govori, bez i najmanje trunke stida, i na najvišim i najzvonkijim razinama javne sfere, o “tehnologiji povjerenja”. Prerasli smo stadij tehnoskepticizma koji je još donedavno bio više-manje jasno prisutan u većini kritičkih filozofija i sociologija. Današnji sveučilišni intelektualci – dodajem taj pridjev časnoj devetnaestostoljetnoj imenici samo reda radi, jer u zbilji...