Newyorški trio TOTR čine tri dečka koji možda nisu imali inspiracije i duha kada je u pitanju davanje imena vlastitom bandu, no koji su zato pravo osvježenje na današnjoj blaziranoj kvazigarage sceni, te ćete ih s lakoćom izvući iz prenatrpane hrpe bandova retro chic stila koji se i dalje nezaustavljivo množe širom planete. TOTR se ne koriste sada već zaista prezlorabljenim obrascima Wire, Mission Of Burma, Gang Of Four i Joy Division, nego su umjesto toga potegnuli još malo u rikverc i zaustavili se negdje u prvih 5-6 godina tih (ne)sretnih 70-tih. Istina, dečki imaju kompjutere s dobrim i jakim softwareom za generiranje loopova i... raznih... ahm... zvukova, no u ovih 25 minuta se Roxy Music i Pere Ubu osjete gotovo do opipljivosti, a i vokal bogme često priziva Petera Gabriela. No, TOTR unatoč fascinaciji svršenim vremenom znaju gdje i kada žive, pa ovdje nema nikakve nostalgije. Dakle, zaboravite na prizivanje romantičnog glamoura dekadencije Ferryja i družine, ali i na dadaističku odrješitost ludog Davida Thomasa. U pjesmama TOTR sve je prepuno opreza, suptilnosti i oklijevanja, a zvuk je podjednako hermetičan i ekstrovertan. TOTR su maestralni u pravljenju atmosfere i ne brzaju ni sa čim, već razumno i promišljeno doziraju sve sastojke. Posljednje 4 minuta ovog EP-ja pripale su «bobby-mcferrinovskoj» a capella obradi Pixies klasika «Mr. Grieves» koja je istini za volju odrađena besprijekorno, no koja će vas ipak više dobiti na fintu kurioziteta. Momci su karijeru započeli impresivno: iznebuha su upali na Touch & Go, dijelili su pozornicu sa The Fall, a fanovi i pomagači su im članovi eksponiranih Yeah Yeah Yeahs. No, naravno kako je najvažnije da su iskoračili u svijet odraslih sa jakim pilot izdanjem. Njihove poluodškrinute pjesme fino vuku i u širinu i u dubinu, te mislim da nema bojazni kako će se izgubiti na albumu i u većoj minutaži. Interpol i Liars su jedini bandovi koji su po meni napravili dobar posao sa osvrtanjem na već spomenuto razdoblje art punka, no bojim se da se i jedni i drugi (a naročito Interpol) nakon jakih albuma već polako gube u gustoj i opasnoj magli hypea, pa odsada i do daljnjeg u ovom segmentu glasam za TOTR.