Iz garniture novih Glitterhouseovih "maturanata" (solidni Norvežani White Birch, izvjesni Salvatore itd.), ovom prigodom evo nekoliko opaski vezanih uz bezimeni prvijenac njujorške trojke imena Timesbold. Skupine koju, doista ne znam zbog čega, na utjecajnom webu AMG-u uspoređuju čak sa Bobom Mouldom, R.E.M. ili Jayhawksima. Kako imam problema s poštivanjem autoriteta, dodao bih tek - gluposti! Timesbold su zadrti "oldhamovci", skloni tugaljivom (nazovi) lo-fiju. Kažem "nazovi" jer su uobičajeni falševi, na kakvima je Will Oldham napravio solidnu karijeru, kod Jasona Merritta i društva svedeni na najmanju moguću mjeru. Premda Timesbold naizgled ne nude puno više od pukog idolopoklonstva (primjerice, vokal kao da pripada samom Oldhamu), album izvlači nekakva "unutarnja logika", upornost, dosljednost i samouvjerenost njegovih tvoraca. Pjesme "Gin I Win" i "Sin(g)" (sjajan naslov!) mogući su krediti za budućnost.