Iako im počeci sežu u daleku sredinu osamdesetih godina minulog stoljeća, The Goo Goo Dolls su do dana današnjeg ostali tek "prirepak"(što bi rekao naš napaćeni puk) pravog američkog gitarističkog rocka (mislim pri tome na skupine koje su Dollsi tako uporno i dosljedno pratili sve ove godine - Husker Du i, naročito, The Replacements). Dok su Johnny Rzeznik (većinski autor, pjevač i gitarist - riječju, šef), Robby Takac (basist, drugi autor) i George Tutuska (bubnjevi) stvarali glazbu čista srca i naivne privrženosti uzorima tu pravim primjedbama nije bilo mjesta (provjeriti album "Hold Me Up" 1989.). Prve sumnje u iskrenost njihovih namjera pojavile su se početkom devedesetih, kada je preustroj na američkoj nezavisnoj sceni bio gotov. Husker Du i The Replacements su , na žalost, izgorjeli s potpisima za velike kompanije, dok su naši The Goo Goo Dolls pokazali izuzetnu tržišnu sposobnost. Strpljivo su čekali svoj trenutak - i dočekali su ga. Pjesma "Iris", skladana za soundtrack filma "Grad anđela", poharala je svjetske top-ljestvice. Jednako kao i album "Dizzy Up The Girl" (1998.). Dodao bih samo - kakav film , takva i pjesma. Dojmovi o albumu nešto su bolji. Potpuna transformacija banda u to je vrijeme već bila odavno gotova - oni sada dijele "poetički prostor" i gužvaju se na top-listama sa skupinama Matchbox 20, Hootie And The Blowfish i srodnim "ni v rit ni mimo" nazovi-rock sastavima. Napustio ih je i bubnjar Tutuska, nezadovoljan smjerom kojim su Rzeznik i Takac krenuli. Zamijenio ga je, jako neočekivano, Mike Malinin iz hardcore sastava Minor Threat. Ja sam im već odavno oprostio. Što mogu kada me podsjećaju na romantična vremena "nezavisne scene" koja je rasla u katakombama rock and rolla. Dakle, ni krivi ni dužni The Goo Goo Dolls su pokupili novce.Imaju novi, uhu ugodni, politički korektni punk-Rock album "Gutterflower"... a ja još uvijek tugujem nad sudbinom Huskera i Metsa.