Već je sada jasno da momci iz New Jerseya neće ponoviti grešku The Jesus Lizard, banda u čijoj su brazdi svojevremeno odsvirali svoju prvu buku. Naime, odlazak iz mahnitog i zagasitog skatološkog punkerskog noisea u linearniju i konvencionalniju rockersku formu kod The Jesus Lizard je ujedno značio i opraštanje s kreativnošću, dok njihovi srodnici Rye Coalition tek u promijenjenom i "tradicionalnijem" izdanju dišu punim plućima. Dva vrsna prethodnika (Hee Saw Dhuh Khaet i The Lipstick Game, bilježim se sa štovanjem) kao da su samo tabala put za ovu erupciju reskih i rolajućih riffova, energije i lucidnosti u kojoj ce neki prepoznati klanjanje staroj školi MC5 i Led Zeppelina, drugi adrenaliziranu i suvremeniju verziju The Saints, a treći usporenije i znatno podebljane Nine Pound Hammer, a pri čemu će svi biti u pravu. No, neovisno o asocijacijama, stoji i činjenica kako su Rye Coalition bez obzira na svoju probuđenu osviještenost o odanosti korijenima ipak prije svega jogunasti "indie-janci" koji su svoju prljavu rockerijadu dobro premazali slojem nepredvidljivosti šireci tako svoj ritmom i glasnošću nabijen zvuk izvan okvira onoga što se tako (ne)primjereno imenuje terminom "klasičan rock". Uglavnom, nekoj delikatnosti ovdje nema nimalo mjesta i tako i treba biti jer On Top je prije svega prvorazredna heavy mrcina. Ah da, za završni glanc ovdje su i duhoviti naslovi pjesama (One Daughter Hotter Than One Thousand Suns itd.). Uberite ovo bez oklijevanja.