Nekromantix su tri Danca iz Kopenhagena i doimlju se poput vanbračne djece Bele Lugosija. Naslovnica njihova albuma "Return Of The Loving Dead" (što je malo nategnuta parafraza kultnog horrora "Return Of The Living Dead") jedna je od najružnijih koje sam ikada vidio. U potpunosti su predani svojoj horror - rock viziji, pa im time i pjesme (a bogami i imidž) trpe od pretjerivanja. Uglavnom su to nemušti stihovi o obezglanjivanju cheerleadersica, nekrofiliji, satanizmu, serijskim ubojicama i sl. bedastoćama kojih bi se užasnuli i štovatelji lika i djela Marilyn Mansona. Reprezentativni uzorak: "Inflatable Coffins, Home Made Mask's/ Of Leather Face/ Alien Candleholders/ Even Little Dolls Of Norman Bates/ I've Been A Killer Clown A Scary Mummy Too/ You Better Watch Out/ Tonight I'm Coming To You". No mora im se priznati da su istinski rock and roll zanesenjaci (romantičari - zašto ne?). Ja im zamjeram dobru produkciju (?!), što možda ne ide na njihovu grbu, no... U trenutku dok slažem ovu recenziju po glavi mi se motaju The Cramps i njihov " totalni trash", složen od sviračkog neznanja, anti-produkcije i savršeno pogođenog b-movie ugođaja. To je pravi psychobilly! Iako se na prvu doimlju poput zadrtih psychobilly stilista, Nekromantix još uvijek nisu sigurni kojim putem kročiti. I prečesto zvuče poput svojih mentora Tima Armstronga i Larsa Frederiksena (Rancid), kojima se i zahvaljuju na ovitku. Na vitalnoj skandinavskoj garažnoj sceni lako je naći pregršt zanimljivijih sastava.