The Czars (iz Denvera u Coloradu) su meni izuzetno drag band i njihov prvijenac «Before... But Longer» (iz 2000. godine) držim jednim od najuvjerljivijih rock albuma s početka novog tisućljeća. Nisu se The Czars spotaknuli niti drugim albumom («The Ugly People Vs. The Beautiful People», 2001.). Ne može se to reći ni za njihov novi album «Goodbye», no stvari su sada dosta drugačije postavljene i moram priznati kako su me John Grant i društvo držali u dvojbi poštenih četiri-pet mjeseci, tijekom kojih sam stalno odgađao ovaj «obračun». «Goodbye» je ploča katkada napadnih producentskih rezova i na trenutke banaliziranih autorskih i sviračkih radnja koje na neki način guraju (možda samo moju?) spoznaju o The Czars u plošni, dvodimenzionalni okvir. Kažem «možda samo moju» jer je album naprosto eksplodirao u medijima. Drago mi je zbog toga u jednakoj mjeri u kojoj mi je žao što se to nije dogodilo njegovim prethodnicima. Na moje veliko iznenađenje The Czars su u pjesmu «Trash» ugurali nepotrebni metalizirani solo na gitari, dok je balada «Little Pink House», kvragu, Grantova «Where Wild Roses Grows», što mu je jedan od većih propusta koje je ovom prigodom uradio. Imponira, međutim, lakoća kojom The Czars prevaljuju put od klavirske, chopinovske minijature «Goodbye Intro», koja otvara album, i pseudo-klasične «Goodbye», preko «I Am The Man» ( finog «svemirskog» ozračja, s loopovima i filtriranim Grantovim baritonom), do jazzy balade «I Saw The Ships» i «oldhamovske» tužaljke «Los», vjerojatno najjače skladbe na albumu. «I Want You To Give Back To Me The Child I Never Was» pjeva svojim moćnim, školovanim glasom John Grant u pjesmi «Los», a sjećanje na djetinjstvo tematsko je «gorivo» većine pjesama. Grant je jedan od onih autora čiji su dar i inteligencija istinski tajanstveni (padaju mi na pamet Tim Buckley, Mark Eitzel ili David Eugene Edwards), pa kada doista pogodi - imate dojam da vam viri ravno u dušu. Grantove pjesme žive u izolaciji i samoći, no izolacija je nužna da bi se nastanio jedan zamišljeni svijet. A Grant stvara svjetove. Istina, katkada uznemirujuće i tamne, no u konačnici tople i iskrene, spremne prihvatiti u svoje naručje svakoga tko im priđe otovorena srca. I uz izrečene zamjerke - moćna ploča jednog od najboljih rock sastava današnjice!