Tilly And The Wall su iz Omahe u Nebraski, prijatelji su Conora Obersta i pjesme snimaju u njegovu podrumu. Dakle, s pravom je bilo očekivati kako, osim «alternativnog» viđenja pop-glazbe, Tilly And The Wall nude i «alternativni» sustav etike koji se ni po čemu ne uklapa u jednadžbu osobnih i društvenih elemenata moderne Amerike. Budimo odmah načisto - onime što nude na svom prvom pravom albumu (imaju nekakav EP prije njega) «Wild Like Children» TATW jesu mali band iz podnožja piramide popularne glazbe. No na takvima i počiva piramida, zar ne? K tome, njušim kako Jamie Williams i društvo imaju kapitala za velike stvari i da je ova simpatična ploča tek dobro zagrijavanje. U pjesmama «Fell Down The Stairs»,u kojoj Jamie nonšalantno «podvali» frazu iz antologijske «Be My Baby», potom «Bessa» i «Reckless» sve do odjavnog «vokalnog raja» nazvanog «The Ice Storm, Big Gust And You», Jamie i prijatelji nude svakom slušatelju iskrenih namjera blagoslov u mladenačkom olakšanju napuštanja odgovornosti koja tišti svijet odraslih. No ono što je, na koncu, najvažnije - u njima se nesmiljeno slavi glazba (nježna, a, opet, rezonantna jeka New Ordera, Bright Eyesa, pro- lesbian izvođača poput Team Dresch i Kaia, sve do soula, folka i gospela) i život sam, bio on dobar, loš ili zao. (P.S. Upozoravam javnost na reizdanje albuma «Colossal Youth» nekoć bravuroznih pop-minimalista iz Walesa, skupine Young Marble Giants. Iz recentne produkcije preporučam Belgijance Go Find i njihov album «Miami».)