«Ashgrove» je kruna samostalne karijere Davea Alvina, nekoć lidera povijesno važne skupine iz L.A.-a, The Blasters. «Ashgrove» je jedan od onih finih retro komada, koji na pravi način korespondiraju s r'n'r naslijeđem. Preuzima od njega mitove i habit, udahnjuje mu svježu emociju. Riječju, ne prevrće Alvin po smeću Johnnyja Casha, Boba Dylana ili Ramblina Jacka Elliota tražeći tragove autorskog genija. Kod njega je riječ o nervu za rock and roll, nazvali to blagoslovom ili prokletstvom, od volje vam. Daveu Alvinu je danas pedeset godina i polako dolazi vrijeme za svođenje računa, no ako je pisanje (pjesama) još uvijek «štaka sjećanja» on se ima o što osloniti. Jedan od ponajboljih naslova na albumu jest «The Man In The Bed», balada o starosti i umiranju s jasnom porukom sadržanom u refrenu («čovjek u krevetu... nisam ja»). Pogađate, život ga zanima na pripovjedni način, pa mu pjesme nalikuju na uglazbljene priče. Ništa novoga, u pravu ste. No Alvinov bariton čini ih tako opipljivima i tako stvarnima. «Nine Volt Heart» nježni je osvrt na djetinjstvo i «dane radija», «Out Of Control» mračni je blues-rock s oštrice života i napunjenom «devetkom» u krupnom planu, «Ashgrove» je gromkom gitarom okupano sjećanje na dane provedene u istoimenom blues-klubu u L.A.-u, a velebna «Rio Grande» ulazi u red velikih putovanja u samo središte r'n'r mita. «Ashgrove» je literarno autentična, gitaristički moćna i vokalno fascinantna ploča! (P.S. Poslušajte svakako i dvije izuzetne country dame - Anne McCue, čiji je «Roll» omiljeni album Lucinde Williams , te Tift Merritt, koja je svojim novim, sjajnim albumom «Tambourine» zakoračila ka soulu.)