The Belles su jedan od onih sastava s kojima ste odmah načisto. Prvom pjesmom čvrsto primaju slušatelja u naručje "uravnotežene naracije" i ne popuštaju do kraja albuma. Christopher Pole i Jake Cardwell iz Lawrencea su u Kansasu, prijatelji su Matthewa Pryora (The Get Up Kids, The New Amsterdams) pa je time i jasnije od koga su ispekli zanat skladanja tako ćutilnih roots-pop komada. "Idle Acres" njihovo je drugo izdanje (prvi album, nazvan "Omerta", objelodanili su prije dvije godine i prilično je dobro prošao kod američkih kritičara). Riječ je o mini-albumu od sedam pjesama koje će podsjetiti na Pryorove The New Amsterdams, "light" izdanja Marka Eitzela, pa i radio-friendly americanu tipa Counting Crows. Dakle, The Belles stvaraju skladbe "pigmentirane od zemlje" i lišene bilo kakvih instrumentalnih, vokalnih ili tekstualnih ekshibicija. "Idle Acres", "Star Witness", "Don't Write, Don't Call" ili "Birds" panoramske su vožnje psihom "srednjozapadnjaka" na pragu srednje dobi, fino dešperatne i, nadasve, pouzdane. Lijepo, baš lijepo. (P.S. Ostanimo još malo u Kansasu. S ondašnje pulsirajuće rock scene svakako poslušajte i albume "The Change Of Living" simpatičnih neo-hipika The Only Children, te "Years" skupine Elevator Division, sklone čvrstom i melodičnom gitarskom zvuku.)