The Fiery Furnaces nesumnjivo su jedan od najzanimljivijih, ali i najvoljenijih bandova današnjice. Kritičarske aklamacije pljušte sa svih strana, kult je stvoren. Netko je lucidno zabilježio kako se u pjesmama Matthewa i Eleanor Friedberger po tri napjeva bore za prevlast. Ma što napjeva, čitave su to (pod) pjesme, odijeljene kratkim no dubokim dimenzijama, a opet povezane nekakvim unutrašnjim redom i smislom. Matthew i Eleanor usložnjavaju (čitaj: kompliciraju) stvari koje se rutinski obavljaju u drugom konceptualnom okviru. I to ih, teško je povjerovati no istina je, čini toliko dopadljivima. Uostalom, Matthew kaže da je najpametniji bio s jedanaest godina i da voli dječju logiku. Otuda pjesme nadahnute glazbom iz dječjih restorana, Moby Dickom, gusarskom "hagiografijom". Otuda i pjesme iz kojih neobuzdano frcaju iskre novog vala, prog rocka i elektronike, u kojima se veselo sudaraju utjecaji Beefhearta, Velveta i grupe The Fall sa soničnim udarima znate već kojeg banda. Moram priznati da su mi se malo više sviđali kada su išli okomito, nošeni čistom garažnom energijom (prvijenac "Gallowsbird Bark" 2003.). Na svom drugom albumu "Blueberry Boat" oni daju novi smisao etiketi "indie-opera", kojom ih kite domaći, američki kritičari. U pjesmama "Quay Cur", "Blueberry Boat" ili "Mason City", prosječnog trajanja desetak minuta, diskontinuitet koji nude Matthew i Eleanor doima se poput kvantnog skoka između poetskih slika i "nakupina" tonova. Zabavno-avangardno-moćno. (P.S. Uz "Blueberry Boat" svakako poslušajte i oproštajni album grupe Luna "Rendezvous", te novi proizvod "svemirca" Matthewa Sweeta. Ime mu je "Living Things".)