U vrijeme pisanja ovog teksta, svjetla javne rasvjete se pale već popodne, a onih par Celzijusa koji su nam podareni žive u skladnoj simbiozi s oporom maglom i otpalim lišćem. Izgled da je razdoblje sunca i idiličnih prizora vinograda uz more završilo čak i za Matiju, neuništivog termofilnog krapinskog indie trubadura. Od čovjeka koji je ljetu nebrojeno puta u euforiji posvetio niz svojih minijatura sada smo dobili zvučnu podlogu promatranja udaranja kapi kiše o pločnike i otvorene kišobrane. Ne mislim da je Matija nužno deklarativno htio ozvučiti jesen, no jednostavno je tako ispalo. Ovaj put bez ljeta, molim. Matija ima talenta i za vlastitu upotrebu i za bacanje, no kako je njegova mekana pop folky pjesma godinama sazrijevala i plodila se kroz niz samizdat kazeta i diskova, ponekad ga je znalo gušiti poznato prokletstvo svih onih koji u sebi drže mnogo melodija i stihova: nemogućnost (samo)kontrole. Njegovi radovi nikad nisu bili neinspirativni ili nužno loši, no ponekad su patili od zbrzanosti koja dolazi u paketu sa tom silnom željom i potrebom za stvaranjem. Matija je ovaj put stao na loptu, izdahnuo, suspregnuo se i dobro promislio prije nego što je uključio software i naštimao gitaru. "Unwritten, Unsung" je tako ispao album kojeg će oduševljeno prihvatiti svatko sa imalo afiniteta za "sobni" zvuk. Matija je u svoje nove pjesme snuždenog ugođaja fino uklopio svoj starmali glas i razrađene melodije. Npr. krasne "Train Ghosts", "Small Wind" i "Cold Hearts Older Minds" su pravi biseri i s lakoćom izlaze izvan okvira Matijinih kajdanki i sobe. Odjevene u fino i skladno indie pop ruho, njegove storije o djevojkama koje vole Anthony Kiedisa i "onog tipa iz Flare", snatrenjima, te najljepšoj pjesmi na svijetu funkcioniraju gotovo besprijekorno. Osim toga, ovdje nije potisnut niti poslovično primarni Matijin adut, a to su šarm i lakoća izvedbe. Uglavnom, Marshmallow 2004. zvuče povremeno razbarušeno, uobičajeno toplo te začuđujuće svježe, a ovaj je rad uz "The Marinade Collection" definitivno nešto najuvjerljivije što nam je Matija do sada ponudio. Matija poručuje kako "najljepša pjesma na svijetu" još nije napisana niti otpjevana, no kako se stvari razvijaju, on je jedan od najozbiljnijih kandidata za njenu skoru kreaciju. U redu, možda pretjerujem, no kada bolje razmislim, možda moja tvrdnja niti nije toliko smjela.